Dok vodozemci sami nemaju niti jednu dlaku, jedna vrsta ima još jedan dio anatomije koji dijeli keratinozne komponente kose: nokte.

Molekularni biolog sa Sveučilišta Ghent Marjolein Carron i njegovi kolege pomno su proučili tropsku žabu s kandžama (Xenopus tropicalis) kako bi vidjeli može li naš najudaljeniji srodnik s kanđama baciti ikakvo svjetlo na misteriozno podrijetlo dlačica kod sisavaca.

Unatoč prethodnim istraživanjima koja su sugerirala da su kandže žaba i sisavaca evoluirale neovisno, novi rad je otkrio da žabe dijele neke gene uključene u proizvodnju sličnih molekula nalik keratinu.

"Poznato je da pacijenti s mutacijama u genu Hoxc13 imaju poremećaje u rastu kose i noktiju", objašnjava dermatolog Medicinskog sveučilišta u Beču Leopold Eckhart. "U našoj studiji uspjeli smo blokirati stvaranje kandži kod žabe s kandžama isključivanjem ovog gena."

Ovo sugerira da je 'sjeme' dlake posađeno još u danima zajedničkog pretka žaba i sisavaca. To bi moglo biti ono što je poznato kao četveronožac, jedna od prve četiri životinje s udovima koje su jurile na kopno prije otprilike 375 milijuna godina.

Regulacijski gen dlake Hoxc13 bio je prisutan kod posljednjeg zajedničkog pretka svih čeljusnih kralježnjaka, a postoji i danas kod mnogih. To što je gen tako dobro očuvan ukazuje na njegovu ključnu funkciju. Prethodno istraživanje koje je identificiralo gen u modernim ribama s režnjevim perajama – 'živi fosili' koji predstavljaju naše prakopnene pretke – otkrilo je da se koristio da se njihovom tijelu kaže gdje da oblikuje uparene peraje. Kasnije u evolucijskom vremenskom slijedu te su peraje postale noge tetrapoda.

"Izvorna funkcija primordijalnih 'keratina za kosu' kao 'keratina za nožne prste' sačuvana je u jastučićima nožnih prstiju žaba, vršcima nožnih prstiju aksolotla [i] pandžama žaba s kandžama", piše tim u svom radu.