Login |  Nova registracija
|

ŠTO MI JE POVJERILA ONKOLOGKINJA, DA SE LJUDI SJEĆAJU KAD UMIRU, KAžE, VIDJELA SAM MNOGE STOTINE PUTA

Nikad se ne sjećaju što su postigli, koliko su uštedjeli, i koliko su dobro prošli kad su prodavali dionice veterinarske stanice. To prođe. Ostane sasvim drugo.

Više se puta nađem u dvojbi jesmo li mi, stariji od četrdeset bili naivniji, možda time i gluplji, a ako jesmo, jesmo li time na nekom životnom gubitku. Vrijeme je cinizma, u cijelom svijetu, od Kitaja do Čilea, i sinoć sam na Facebooku objavio u jednoj grupi sjećanje na Dinamo 1982., i bijeli šal velikog Ćire Blaževića, prvih tristo lajkova je taj tekst pregazio vrlo brzo, iako tekst nije rekao ništa drugo nego je priznao da me stisne u prsima njegova bolest, i da mi je drago što sam bio “tamo”, u to vrijeme bijelog šala.

Da su Goethe, ili Carl Sagan, objavili neko svoje zapažanje, puno bi teže tako otvorio srca ljudi. Ljudi….su puni emocija. Ali skučeno i grubo ovo vrijeme im ne dopušta imati ih, emocije direktno ne pomažu prihodima, one ne štite niti protiv COVID-19, bar ne neposredno, one su luksuz. Konačno, one i koštaju, one odvedu u loše i nepromišljene odluke, poslove, brakove, kupujemo mladalačke automobile, udomljujemo pse… umjesto da smo to vrijeme na edukacijama i nadogradnjama, pa kako ćemo se boriti sa svojim životima, ako budemo sneni, nostalgični, i osjetljivi, umjesto tvrdi, razumni i odrasli.
Ali pitanje je, iako mi znamo da je Zagor samo strip, je li nam ukupno bolje ako baš stalno računamo… kalorije, potrošnju našeg Opela, rate kredita, i budemo hodajuća aplikacija.
Možda je…. možda je dobro biti emocionalan i, čak naivan, ponekad. Jer…. osnivao sam poduzeće jednoj onkologkinji, i sjedili smo u kafiću, pričali o njenom poslu. Ona je vidjela mnoge smrti, stotine. I kaže mi, znaš…. na kraju, ljudi govore samo takve stvari, kako su se osjećali, ne drugo. Kako su se s djedom vozili na kolima sa sijenom. I kako su, davno, sa budućom ženom bili u restoranu, popili, i kako su išli u šumu, i kako im je bilo ne udobno a nezaboravno. I Zagora.

Nikad se ne sjećaju što su postigli, koliko su uštedjeli, i koliko su dobro prošli kad su prodavali dionice veterinarske stanice. To prođe. Ostane sasvim drugo.

Za komentiranje trebate biti prijavljeni. Prijavite se ili se registrirajte kao novi član.

Molimo Vas da ne šaljete neprimjerene komentare.

Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.