Istraživači čak imaju izraz za ovu glad za sabotažom: 'potreba za kaosom'.

Iako svi do određene mjere razmišljamo o zavjerama, neka od ovih uvjerenja mogu postati opasna. Sve veće širenje i moć dezinformacija na internetu, od kojih su neke potaknute interesima, stvorilo je snažnu motivaciju za istraživanje psihologije koja stoji iza razmišljanja o zavjerama.

Proširujući prethodno istraživanje, politologinja Sveučilišta Carleton Christina Farhart i kolege ispitali su 3336 pojedinaca u SAD-u, ravnomjerno podijeljenih na svakoj strani političkog spektra. Postavljali su pitanja kako bi ispitali je li vjerojatnije da će ispitanici dijeliti teorije zavjere zato što im vjeruju, da uzbune ili zbog potrebe za kaosom.

Kao i u prošlim istraživanjima, Farhar i tim su otkrili da je vjera u zavjeru najjači faktor koji određuje je li osoba voljna širiti teoriju putem društvenih medija. ÄŒesto ta uvjerenja proizlaze iz legitimnih i nezadovoljenih briga s kojima se ljudi bore u svakodnevnom životu.

Iznenađujuće, novi podaci ne podupiru hipotezu da promicatelji teorija zavjere 'oglašavaju uzbunu' kako bi ojačali podršku protiv navodnog protivnika. To bi značilo da su dionici zavjere motivirani podržati kulturnu skupinu s kojom se najviše identificiraju.

Umjesto toga, potreba za kaosom bila je jači pokazatelj vjeruju li volonteri da su voljni širiti teoriju zavjere ili ne. Ovo sugerira dublju složenost od "navijanja za vlastiti tim".

"Dok neki pojedinci dijele isključivo kako bi osporavali političke suparnike, drugi to čine kako bi izazvali cijeli politički sustav", rekli su istraživači Ericu W. Dolanu za Psypost.

Budući da je istraživanje opservacijsko i temeljeno na odgovorima koje su sami prijavili, tim ne može pripisati motivaciju izravno činu dijeljenja. No uzeli su u obzir mnoštvo čimbenika koji bi mogli utjecati na rezultate, uključujući koliko su ispitanici politički politički, njihovu sklonost povjerenju te njihovu dob, spol, prihode i etničku pripadnost.

Oni koji tragaju za kaosom češće će reći da se u potpunosti slažu s izjavama poput:

"Ne možemo riješiti probleme u našim socijalnim ustanovama, moramo ih srušiti i krenuti ispočetka."

Oni koji vjeruju u teorije zavjere vjerojatnije će ih dijeliti ako također dijele ovu potrebu za kaosom.

Ali ni ta motivacija ne zahtijeva nužno da ljudi vjeruju u ono što dijele. Umjesto toga, čini se da se tragači za kaosom osjećaju opravdano dodati poplavi online dezinformacija, bilo kao napad na ustanovu koja im ne odgovara, ili samo da bi ublažili dosadu, kao što je naznačeno snažnim slaganjem s izjavom:

"Trebam kaos oko sebe - previše je dosadno ako se ništa ne događa."

To je u skladu s prethodnim studijama koje sugeriraju da će ljudi koji se osjećaju financijski ili socijalno nesigurno vjerojatnije vjerovati u zavjere. To bi također objasnilo zašto postoji porast razmišljanja o zavjerama tijekom razdoblja krize, dok se ljudi suočavaju s financijskim poteškoćama i zdravstvenim nesigurnostima.