Osobine i svojstva

Bijelo zlato se legira s plemenitim i običnim metalima, najčešće s paladijem ili niklom, uz malo bakra ili cinka.

Osobine dobivene legure bitno variraju ovisno o elementu korištenom za miješanje sa zlatom. Tako na primjer, ako se koristi nikal dobit ćemo čvrstu strukturu legure bijelog zlata koja je dobra za izradu karika, pinova, prstenja i slično. Ako bismo uz zlato koristili paladij za dobivanje legure, onda će prevladavajuće svojstvo biti mekoća i savitljivost što je idealno za podloge dragom i poludragom kamenju.

Postoji nekoliko legura bijelog zlata. Većina tih legura je u jeftinijoj varijanti (drugi metal u leguri) pa boja dobivenog bijelog zlata i nije baš „snježno bijela“; u tom slučaju se gotovi komad nakita presvlači slojem rodija.
Rodij je također plemenita kovina kao i zlato a završni sloj rodija daje željenu snježno bijelu boju. Kvalitetnije, u pravilu skuplje legure bijelog zlata ne trebaju ovaj završni sloj jer su sam same po sebi dovoljno bijele.^[1]

Dok pojedine kvalitetnije legure bijelog zlata zadržavaju svoj sjaj, većinu ih je potrebno obložiti s vrlo tankim slojem rodija. To dovodi do tamnijeg sjaja bijelog zlata u usporedbi sa sjajem platine i srebra. Sloj rodija kojim je obložena legura bijelog zlata može se vremenom istrošiti i skinuti.

Najkvalitetnije bijelo zlato ima najmanje 17 karata i napravljeno je od zlata i paladija, ponekad sa tragovima platine koja se dodaje da bi legura dobila na težini i da bi imala bolju postojanost. Takve legure izrađuju specijalizirani zlatari.