Baš zbog toga ovo, i na ovaj način, pitam roditelje koji ne čitaju, ali zato pišu pizdarije o ljudima o kojima ne znaju ništa na fejsu gradskih knjižnica. Roditelje koji ne gledaju znanstvene emisije, ali se najozbiljnije iščuđavaju kako to da u znanstvenoj emisiji sudjeluje čovjek koji je u njoj devetu godinu – voditelj. I pitam roditelje koji su čuli za Institut Ruđer Bošković, kao što su čuli za Madagaskar, ali dolaze na njegovu Facebook stranicu napadati znanstvenike i tražeći da im se da otkaz, a njima da se da isprika.

Isprika za što, pitate. Puna lista njihovih zahtjeva bila bi preduga, ali evo jedan je sastavio "proglas" koji mislim da dobro pokriva ono najvažnije.

Bitno je zapamtiti, veli naš heroj, da su u ovoj pandemiji scijentistički nastrojeni totalitaristi – osim što se sami nisu držali mjera koje su nametali drugima – disciplinirano radili sljedeće:

Uf, ovo će potrajati. Kuham kavu pa krećem redom:

Proguglao sam "vreće virusa" i ispada mi da taj naziv u svojim tekstovima spominju Gojko Drljača (Jutarnji), Nenad Bakić (LinkedIn, Kamenjar, Pandemijski realizam), Gordan Lauc (Priznajem, Pandemijski realizam), Mario Nakić (Liberal), Davor Dijanović (Vigilare, Narod) i privedeni vlasnik teretane koji ju je otvorio tijekom lockdowna Andrija Klarić (ePodravina). I to je manje-više to. Ali ne vjerujete meni, proguglajte sami. Napravila se drama jer se tim nazivom, vele, dehumanizira djecu. A onda baš oni koji to tvrde, taj naziv koriste dok svima ne postane muka od njega. Da zaista brinu za djecu, valjda ne bi. Jelda da ne bi?

Što se tiče zatvaranja, moj prvi koliko-toliko afirmativan tekst o lockdownu bio je krajem listopada 2020. godine. U njemu sam pokazao kako je tada u Irskoj lockdown drastično blaži od našeg u manje od mjesec dana napravio čudo. Kad pogledamo te podatke i usporedimo s našima, vidimo da je Irska imala četiri puta više preminulih od nas tijekom prvog vala i našeg čvrstog lockdowna, a da smo mi tijekom drugog vala imali četiri puta više preminulih od Iraca. To naše je bila totalna katastrofa. I nema tu opravdanja jer smo mi debeli i jer nam je mali. Mislim, BDP. Jer bio nam je bio mali, i bili smo debeli i tijekom prvog vala pa smo svejedno prošli četiri puta bolje od njih. A onda se to naše glavinjanje prelilo u jeziv treći val. Val kojeg Irska zbog visoke procijepljenosti gotovo da nije imala. Mi, znanstvenici, upozoravali smo da će se tako nešto dogoditi. I dogodilo se.

Sva istraživanja pokazala su da je za djecu najveća trauma u pandemiji bila smrt člana obitelji od kovida. Smanjimo smrti, bila je logika kojom su se vodile mnoge zemlje, smanjit ćemo i traumu za djecu. Toliko jednostavno. Djecu je bilo strah i da će prenijeti virus na svoje roditelje, ili bake i djedove u zajedničkim kućanstvima. I to se umanjivalo smanjivanjem šanse za zarazu i dovođenjem situacije pod kontrolu epidemiološkim mjerama.

Što se tiče najodvratnije optužbe, ove oko samoubojstava djece, pokazalo se da je nakon lockdowna porastao broj samoubojstava koji je tijekom lockdowna drastično pao. Pisao sam o tome nedavno. Čini se da je na nemali dio djece uklanjanje iz školske sredine, u kojoj su bili žrtve vršnjačkog i drugog nasilja i maltretiranja bilo doživljeno pozitivno. Koje je to zlo u ljudima da ovako tešku i bolnu temu tako užasavajuće olako instrumentaliziraju za neke svoje sitne ciljeve, meni je jednostavno neshvatljivo.

Konačno, ogroman dio anksioznosti i stresa izazvali ste vi roditelji koji ovo ne čitate, i koji djeci niste dopuštali da nose maske i poštuju druge mjere. Bile su i snimke kako djeca skrivaju od vas maske koje nose u školi. U situaciji koja je za sve uključene zaista po svojoj prirodi teška i stresna vi ste uletjeli sa svojim idiotskim ni na čemu utemeljenim uvjerenjima, poput onog da se djeca guše pod maskama (dok kirurzi koji su na operaciji satima šta – padaju mrtvi). I tako ste opterećivali i djecu i nastavnike i sve druge roditelje i svima otežavali već pretešku situaciju.

I šta, ništa od tih vaših sranja nije utjecalo na djecu, ha? Nee, to je sve bilo blagotvorno, jelda? Kad bismo se lagali. Što se nekome mora dogoditi da se u nešto tako zastrašujuće glupo sam uvjeri? Odgovorili biste mi, ne sumnjam, da ste išta od ovog pročitali.

Ajmo mi dalje.

I tu smo vjerojatno kod prvog pravog elementa koji objašnjava ovu slagalicu smrti – biznisi. Meni bliske osobe koje žive u talijanskoj regiji Lombardiji pričali su mi kako je to tamo išlo. Početkom 2020. pojavljuje se virus u Bergamu. Talijanska vlada nalaže da se Bergamo zatvori. Lokalni političari, potaknuti dijelom lokalnim biznisima (koji financiraju njihove kampanje), a dijelom vlastitim populističkim stremljenjima (da zadovolje i birače) apelirali su na vladu da njima prepusti procjenu kad zatvoriti. Jer da oni prate situaciju na licu su mjesta pa će moći napraviti najbolju procjenu. Zvučalo je to razumno, jebiga, pa je vlada pristala. I ovi su zatvorili – nikada.

Nakon toga prvo Bergamo, a onda i cijela regija, ulijeću u najgoru noćnu moru usporedivu samo s onim što se u tom prvom valu događalo u New Yorku. Jer, biznis. I jer, populizam.

Ostatak EU pokušao je smanjiti pritisak s biznisa koji bi doista stradali zatvaranjem time da je financirao plaće radnika koji nisu smjeli dolaziti na posao i davao razne olakšice, počeke plaćanja i pomoći tvrtkama. Pandemija je pogodila sve nas, ali nije sve nas pogodila jednako, pa se pokušalo taj teret rasporediti na što više ljudi što podjednakije moguće. Nije sve bilo idealno, daleko od toga, ali postojala je jasna namjera vlada da pomognu ljudima. I radnicima, i biznisima.

Racionalnost zatvaranja koju su objašnjavali znanstvenici pokazala se na primjeru Švedske. Ona je svojom politikom ciljanih mjera isključivo za zaštitu starije populacije, kako bi se, jel, sačuvala ekonomija, postigla to da im je neusporedivo veći broj starijih preminuo od kovida. Jer to ciljano jednostavno ne funkcionira. A ekonomija, pitate. Ne pitajte. Pala im je manje-više isto kao i njihovim susjedima. Ispalo je da ekonomija ne pada drastično zbog mjera ili zatvaranja, nego zbog virusa. Porast broja smrti, s druge strane, iako jest izazvan istim tim virusom, jako je ovisio o mjerama i zatvaranju. Švedska je to naučila na teži način. Mi, evo, nismo. Ni na kakav.

Ako koka i pol snese jaje i pol u dan i pol, koliko jaja snesu tri koke u tri dana? Znate odgovor? Znate li barem kako biste rješavali ovakav zadatak? Prirodan odgovor nam je tri jaja. Naravno da nije. Em jer nije, em jer ne bi bila neka fora da je. (U glavi mi sad svira ona prastara reklama: svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje.) Dakle, koka i pol u duplo više dana (3) snesu duplo više jaja (opet 3). Pa onda duplo više koka u duplo više dana snesu duplo na kvadrat iliti četiri puta više jaja. Dakle, odgovor je šest.

Zašto vam ovo pričam? Ovo je dječja pitalica koju neki klinci nikad ne skuže. A ni mnogi odrasli. To nije nikakav problem, to da je ne skužimo, dok god kužimo da to nije naš par cipela. Da je to nešto što nama ne ide baš najbolje. Problem nastaje kad ljudi koji nemaju pojma o nečem povjeruju da ipak imaju. Jer su na YouTubeu gledali video. Sa žutim titlovima.

Stvar je u tome da o većini znanstvenih i medicinskih protokola čak i mnogi znanstvenici i medicinari nemaju pojma. I zato su jako oprezni u njihovim kritikama. Ali, eto, žutotitlaši nemaju tih problema. Oni kuže. (Šatro.) I kuže da se na njima eksperimentira, što je gore od najgorih nacista. I treba nas sve osuditi na Haškom sudu. U Nirmbergu.

Drama oko testiranja na životinjama, koje je bilo odrađeno paralelno s onim na ljudima, posebno je bila suluda. U normalnoj situaciji ide se polaganije, jedno za drugim, ali ovo nije bila normalna situacija pa nije bilo nikakvih problema pronaći ljude za testiranje. Onima kojima je promaklo, bila je pandemija. Smrtonosne bolesti. Sva potrebna testiranja bila su provedena, a onda su regulatorne agencije dale uvjetna odobrenja. I masovnija cijepljenja su krenulo.

Tada je nastala nova drama oko uvjetnih odobrenja. Zašto nisu prava?! Naravno, tako nešto je mogla pitati samo potpuna neznalica koje ne zna ni to da su neka od standardnih cjepiva kojima cijepimo djecu s istim takvim uvjetnim odobrenjima. To samo znači da je uvedeno novo cjepivo pa da se neko vrijeme prate nuspojave nešto pažljivije nego za ona stara cjepiva.

Netko je rekao da je lako vjerovati u teorije zavjere kad nemaš pojma kako išta funkcionira. Ovo je samo još jedan primjer toga.

Jedan od najvećih problema modernih medija je nerazumijevanje problema tzv. lažnog balansa. Novinari na faksu uče da uvijek trebaju prikazati obje strane. Urednici često inzistiraju na tome. Ako toga nema, javnost može smatrati da je to pristrano novinarstvo. Nerijetko i je. Međutim, kad govorimo o znanosti, tko je druga strana? Liječniku bioenergetičar? Farmakologu homeopat? Geofizičaru ravnozemljaš? Meteorologu kemtrejlaš? Povjesničaru teoretičar zavjere? Arheologu... onaj lik što je u Bosni otkrio piramide?

Je li zaista cenzura kad se takve ljude ne pozove? Ili je to trunka zdravog razuma? Minimum odgovornosti prema publici. Prema javnosti. Prema svima nama.

A kad pogledamo sve ovo vrijeme, ne samo u našoj zemlji, kome se prijeti, koga se difamira, kome se njegovim šefovima masovno piše protiv njega, kome se pokušava zaustaviti, cancelirati javne nastupe šaljući hordu da zasipa emailove i društvene mreže onih koji organiziraju te nastupe? I kod nas, i vani, sve te stvari, začinjene i osobnim prijetnjama, događaju se znanstvenicima koji otvoreno govore o znanstvenim činjenicama. A onda ti koji to rade zapomažu da se njih cenzurira, njih cancelira, njima prijeti. Ako to nije vrhunac cinizma, ne znam što je. A možda je to samo propagandna tehnika. Nasilnici se uvijek prave da su zapravo žrtve onih koje oni maltretiraju. Muža koji ubije ženu ona je uvijek maltretirala. Ne znate vi što mu je prije toga rekla. A naciste su neviđeno maltretirali židovi. Toliko neviđeno da to nitko nije vidio.

Tužna je istina, kaže Hannah Arendt, da gotovo sva zlodjela naprave ljudi koji nikako ne mogu odlučiti jesu li dobri, ili zli. Ali pomaže ako smo im mi drugi uvijek za nešto krivi. Barem u njihovoj glavurdi.

Spomenuo sam gore Švedsku koja nije "zatvarala" i "masovno ugnjetavala" ljude. Samo ih je pustila da slobodno umru ako im je baš tako došlo. Baš kao i rečena Lombardija. Ili Brazil. Naročito u gradu Manausu. (U Brazilu se također maltretiralo znanstvenike, pisao je i časopis Nature o tome.) I da ne ponavljam ovdje opet cijelu priču o Irskoj koji su kratkotrajno zatvorili i time spasili mnoge ljude i ekonomiju do dolaska cjepiva. I kako mi nismo, ništa od toga. Ne znam koje je slavljenje čega ako se te činjenice nekad negdje spomene. Bi li se od znanstvenika očekivalo da šuti o tome? Jer, mnogi jesu. Jesu li onda pravi heroji ti koji su vidjeli da radimo krivo i mogli su to reći i objasniti javnosti, ali su radije odlučili šutjeti?

Kao prvo, pun mi je nos drame oko toga da ja, ili bilo tko drugi, proglašavamo ikoga bilo čime. Ljudi igraju balote i ja dođem među njih i proglasim ih košarkašima. Oni me na trenutak pogledaju kao da nisam normalan, a onda nastave bacati balote neometeni mojim napadom ludila. Dođe neki društvenjak i proglasi mene scijentistom – jer sam prirodnjak. Ja njega pogledam sažalno kao nekog otužnog idiota koji bi trebao znati što znači pretjerana generalizacija, ali eto ne zna. I šta? Ništa, nego nastavim pisati tekst za one roditelje koji ne čitaju.

Međutim, ako netko dođe i protivi se cijepljenju protiv kovida bez nekih suvislih argumenata, postoji u rječniku riječ za to – antivakser. Reći da sam ga ja proglasio antivakserom je kao da netko kaže da sam prolaznika koji viče, psuje i pljuje po cesti ja proglasio nepristojnim. Mogao sam to napraviti, ali čak i da nisam, ta osoba bi i dalje bila nepristojna.

Dosta zabune je izazvalo to da su neki smatrali da nisu antivakseri zato što se protive samo jednom određenom cjepivu, a ne više njih. Zapravo, protivili su se cijelom nizu cjepiva (svima?) protiv jedne bolesti, što je čak i malo gore od nekih starih antivaksera koji se protive samo MMR cjepivu zbog (trebam li naglašavati – potpuno neosnovanog) straha od autizma. Isti ti stari antivakseri često će naglašavati da su oni za ona dobra cjepiva, primjerice protiv dječje paralize.

Težište ovdje ne bi trebalo biti da itko ikoga "proglašava" ičime, već da se netko ponaša neodgovorno i nerazumno na određeni način. Način koji ima svoje ime. "Proglašavanje" nekoga time je više apel na tu osobu da se malo trgne i počne razmišljati svojom glavom, umjesto svojom paranojom.

Što se tiče same obaveze cjepiva, stvar je više nego banalna. Mi imamo 13 obaveznih cjepiva. Ideja da zbog nekog ustavno-pravnog razloga nikako ne možemo imati 14 je pomalo suluda. Kad kažem pomalo, mislim potpuno.

Zašto bi itko uopće uvodio cjepivo protiv kovida kao obavezno, pitate. Iz potpuno istog razloga kao i za mnoga druga cjepiva – obaveza je kod njih potrebna da se dosegne kolektivni imunitet. Kad je reprodukcijski broj za koronavirus bio tri, da bi se postigao kolektivni imunitet trebalo je imunizirati dvije trećine populacije. To bismo, uz malo truda, dosegli i bez obaveze. Kako je s novi sojevima reproduktivni broj narastao na oko sedam, trebalo je šest sedmina imuniziranih. Dakle, 88 posto. I to od cijele populacije, ne samo od odraslih. Očekivati da će se taj postotak doseći bez obaveznog cijepljenja, uz sve antivakserske gluposti koja su se kroz društvene mreže i mainstream medije širile kao šumski požari, bilo je potpuno iluzorno. Baš kao što se to na kraju i pokazalo.

Naravno da su izazvali inflaciju. To je bila ideja od početka. Ali ovdje se provlači jedna jeftina podvala – nisu izazvali OVU ogromnu inflaciju koju mi imamo sada. OVU inflaciju izazvala je kombinacija utjecaja i nesnalaženja onih koji su nas od te inflacije trebali zaštititi. Ključan moment tu je rat u Ukrajini koji je napravio nered na tržištima fosilnih goriva i drugih energenata. Kompanije koje ih proizvode jedva su to dočekale i u cijene ugradile sve svoje najluđe spekulacije oko rizika, što je rezultiralo time da su cijene odletjele u nebo. Baš kao i profiti tih kompanija. Mogu to raditi jer im države to toleriraju, i onda vješto upiru prstom u ONU malu i kontroliranu inflaciju izazvanu mjerama protiv kovida. ONU koja je napravljena da bi se spasilo tvrtke i radnike u situacijama kad velika većina tvrtki realno ne može poslovati, a njihovi radnici raditi. I tako, ostale cijene su pratile energente, a i druge kompanije su se dosjetile istom triku. Sad je opća kuknjava kad je tome na kraj konačno odlučila stati država. Zastrašujuća mi je bešćutnost i društvena neodgovornost vodstava tih kompanija, baš kao što mi je zastrašujuća lakoća kojom se krivica za to pripisuje znanstvenicima i političarima koji su pokušavali napraviti što je god moguće da se realna i ozbiljna globalna prijetnja što prije i što efikasnije neutralizira.

Ovo je još jedan fantastičan primjer manipulacije. Praktično svaka od ovih teza upravo je suprotna stvarnosti. Jel to opet ona neka propagandna tehnika?

U ovom trenutku čini se najvjerojatnije da je virus došao s tržnice živih životinja u Wuhanu. Činjenica je da postoje sitne nedoumice oko nekih detalja, iz banalnog razloga što su vlasti tamo, slučajno ili namjerno, uništile sve dokaze s te tržnice. U tom dijelom praznom prostoru odmah su se razvile razne teorije o tome da je virus došao iz biolaboratorija u Wuhanu (jer se tamo doista istražuju koronavirusi) ili čak da je ovaj virus tamo nekako dodatno izmijenjen da bude pogubniji. Svi dokazi za to, poput tvrdnje jednog nobelovca da postoje iste sekvence u virusu SARS-CoV-2 kao i u HIV-u, pokazale su se redom kao totalne budalaštine. (Iste te sekvence iz HIV-a je frend molekularni biolog pronašao i u svom psu.)

Uz to, istraživanja koja su pratila širenje bolesti prvih dana nakon pojave, za što imamo podatke, pokazuju da je bilo nekoliko ranih zaraza koje su sve bile vrlo blizu spomenute tržnice. Je li moguće da će se pojaviti neki novi podaci, nova istraživanja koja koriste pametnije metodologije, i koja će utvrditi da je možda ipak bilo nešto u laboratoriju? Moguće je. Ali zasad skoro sve ukazuje na tržnicu, i ništa osim jednog neobjavljenog istraživanja na nešto drugo. Dakle, nijedan znanstvenik nije lagao kad je tvrdio da su dokazi za laboratorijski stvoren virus bullshit. Jer su bili bullshit. E sad, zašto su neki znanstvenici na temelju bullshit dokaza tvrdili da je upravo to istina? To je pravo pitanje. I to me vodi na sljedeće.

Laganje o smrtnosti. Jedna osoba koju sam ja uhvatio da je lagala o smrtnosti bio je Miroslav Radman. Kažem lagala, jer nije samo iznio neistinit podatak da je smrtnost manja od pola promila, što je čak i osnovnoškolcima bilo lako za utvrditi da je netočno, već ni nakon javnih kritika nikad nije povukao tu izjavu i korigirao se. Kažem osnovnoškolci, i uopće ne pretjerujem, dragi roditelji koji ovo ne čitate. Evo, pratite sami, ili dajte svom djetetu da prati: jedan promil od četiri milijuna ljudi u RH je četiri tisuće. Pola promila je onda, pola od toga. Dvije tisuće. Dakle, da su svi ljudi u RH do tada bili zaraženi, preminulo bi ih, po Miroslavu Radmanu, najviše dvije tisuće. A nisu bili. Nisu, jer je to bio početak 2021. No čak i da jesu, i vaš osnovnoškolac bi odmah shvatio da nešto ne štima s tom računicom. Bi, jer je kod nas do tog trenutka gotovo pet tisuća ljudi preminulo od kovida. A pet je puno više od dvije.

Ovo je, nažalost, samo jedan primjer ovakve manipulacije, a bilo ih je bome podosta tijekom cijele te godine.

Što se tiče laži o posljedicama, pišem vama roditeljima, makar ne čitali, pa se zadržimo samo na mojim "lažima" o djeci.

Je li laž da je kovid tijekom pandemije bio najsmrtonosnija zarazna bolest za djecu? Nije. Je li laž da je zbog toga talijanska udruga pedijatara apelirala da se što prije uvede cijepljenje protiv kovida za malu djecu? Nije. Je li laž da kovid uz te probleme, izaziva i razne druge komplikacije poput onog famoznog "long covida" i za djecu, te da cijepljenje smanjuje šansu, osim samog dobivanja kovida, u slučaju probojne infekcije i razvijanja "long covida"? Nije. Je li laž da kovid prate ozbiljne komplikacije poput ozbiljnog miokarditisa (ne blagog oblika, kao nakon cijepljenja) koje mogu imati i ozbiljne posljedice (da, one iznenadne smrti)? Nije. Je li laž da tijekom ili kratko nakon preboljenja djeca mogu razviti MIS-C zbog kojeg neka moraju ne bolničko, pa i intenzivno liječenje? Nije.

O svemu ovome pisao sam cijelo vrijeme, i svaku tu tvrdnju sam dodatno elaborirao i dao znanstvenu potvrdu za nju. Ni jedna od tih tvrdnji nije bila laž, a svejedno su se na svaku od njih obrušavali tvrdeći da nisu istine. Bez ijednog jedinog argumenta i dokaza. Tko je tu onda lagao o posljedicama?

Ajmo malo i na tu famoznu korisnost cjepiva. Je li istina da je cjepivo protiv vuhanskog soja radilo gotovo savršeno? Je. Je li istina da smo imali ludu sreću da je isto cjepivo protiv novog britanskog soja, koji smo kasnije nazvali alfom, također radilo skoro jednako uspješno? Jesmo. Jesmo li imali beskrajno ludu sreću da kad je novi opasan soj delta došao na red, da je isto cjepivo radilo jednako dobro ako bismo se cijepili s još jednom dozom? Bome, je i to. Pazite, isto cjepivo, ono prastaro, protiv tri soja ranije, i radi uz banalno boosteriranje. Luda, luda sreća. A onda nas je zakačio omikron. E tu je proboj i kod cjepiva i kod preboljenja bio dosta velik. No, kao što je Luka Čičin-Šain spomenuo na Skepticima u pubu, čak i da je ovo staro cjepivo dobro u samo 50 posto slučajeva, s obzirom na puno preboljelih i cijepljenih koji imaju kakvu-takvu zaštitu, moguće je da je i tih 50 posto dovoljno. Ne samo za to da će, ako se razbolimo, komplikacije biti rjeđe i manje, već čak i da se epidemija neće širiti prebrzo dalje. Možda bi i to malo bilo više nego dovoljno. To je istina koju i danas govore znanstvenici. Tko sluša? Tko čita? Roditelji koji ne čitaju sasvim sigurno ne.

OK, kužim, nije to trivijalno za razumjeti svakome. A naročito roditeljima koje je netko isprepadao tim zlim znanstvenicima koji sve lažu. I koji žele prisilno cijepiti njihovu djecu. I druge još gore stvari. Ma tko su ti plašitelji? Eno ih gore listom nabrojanih na samom početku ovih deset teza za koje se traži isprika.

Sjetilo me to na još jednu izjavu Hannah Arendt. Idealan podanik totalitarne vlasti, veli ona, nije uvjereni nacist, niti uvjereni komunist, već čovjek za kojeg razlika između činjenica i fikcije, i razlika između istine i laži, više ne postoji.

Koliko se ja sjećam baš nitko nije govorio da je novo normalno trajno stanje, niti da možemo zaboraviti svijet kakav je nekad postojao. Ono što je bio problem, bila je naša potreba da nam netko kaže koliko će sve to trajati. Vojni rok, osnovna škola, znanstveni projekt, odlazak u mirovinu – sve ima neko precizno definirano trajanje. No velika većina stvari u stvarnom svijetu to nema. Rat nema. Neka ozbiljna bolest tipa raka, čak i onog banalnog long covida, nema. Znanstveno istraživanje nečeg važnog, poput nuklearne fuzije ili potrage za tamnom materijom, nema. Pa ni sam život nema. Narod će reći da se Bog smije kad sluša naše planove.

No postoji nešto na što znam, i na što sam i sam upozoravao. Čitao sam dosta o drugom svjetskom ratu i koncentracijskim logorima. I svim tim užasima. Mislim da je to Viktor Frankl pričao kako su neki logoraši sami sebi zadavali neki rok do kojeg su očekivali da će se nešto bitno promijeniti. Da će ih osloboditi. Ili saveznici, ili nacisti. Netko, nešto, bilo što. A onda, kako bi taj rok došao, ljudi koje je on održao živima, samo bi se predali i rapidno propadali. Ili prošetali do žice pod strujom, pa ako ih prije toga ne bi ubili čuvari s tornjeva, ubili bi se sami na toj žici. Bilo mi je to strašno za čitati, ali nekako sam osjećao da je upravo to ono što ljudi ne smiju raditi. Ne smiju tražiti, niti dobiti neki rok izvučen iz prsta. Jer kad dođe taj trenutak, a pandemija se nastavi, psihički će propasti. Ako sam ikad upozoravao da trebamo prestati razmišljati kako je bilo, i kad će se to točno vratiti pa pokušati izvući najbolje iz onog što imamo sad, to je bio razlog.

Istraživanja koja su radili psiholozi tijekom pandemije potvrdila su da su pandemiju puno lakše podnosili ljudi koji su prihvatili da postoji virus, i da postoji opasnost, i da se svi zajedno moramo boriti protiv nje. Upravo to sam i ja govorio sve ovo vrijeme. Učio sam od najmračnijeg razdoblja naše civilizacije, možda i naše vrste.

I eto, to je to. To je skoro sve. Ostala mi je samo još jedna stvar. Razlog zašto vam sve ovo pišem. I upravo ima veze s ovim zadnjim.

Dragi roditelji, koja vam je pizda materina da dolazite na sve te stranice prigovarati meni i ljudima koji me zovu ili zapošljavaju ili ugošćuju oko nečeg o čemu nemate blagog pojma? Kako vam nije neugodno da netko čita to što pišete, i zna da vi ne znate? Jer ljudi znaju da nemate. I da ne znate. Vidi se to iz aviona. Ali vam to nitko neće reći jer dolazite u gomili. I jer ste nasilni. Ali svakom je jasno da ne dolazite nikoga u ništa uvjeriti. Ne treba vas 700 za to. Ne treba niti 100. Dovoljan je jedan, s jednim dobrim argumentom. Ali nema ga. Samo hrpa budalaša koja baca hrpu budalaština.

Jedino objašnjenje za vaše ponašanje mi je da uopće niste došli opovrgnuti znanstvene teze. Došli ste onemogućiti da se one čuju. Došli ste da uklonite one koji vas uznemiruju. Koji vas podsjećaju da nešto u vašim uvjerenjima nije kako treba.

Zabluda jednog čovjeka je njegova stvar. Zabluda gomile ljudi, koja nikako ne želi izaći iz nje, čuti koje je stvarno stanje, problem je cijele nacije.

Cijelo ovo vrijeme znanstvenici pokušavaju zaštititi vašu djecu. Nevjerojatna je ironija da ih je potrebno štititi od vas, roditelja koji ne čitaju, ali zato pišu. Nadam se da će oni sami, kao što su skrivali maske od vas, sklanjati i sebe od vaših bljuvotina po društvenim mrežama.

Jer ako neće, ako će učiti od vas raditi ono što vi radite, kao što djeca najčešće rade, onda smo svi skupa ostali bez budućnosti.

Bez šanse.

Bez nade.

Bez nas.

____________________________

Edicija: Blesimetar V.

Datum objave: 6.11.2022.

Naslov: Dragi roditelji, koja vam

je pizda materina?