Login |  Nova registracija
|

Dijagnosticiranje ADHD-a kod odraslih: Što biste trebali znati Novosti

Kad dijete dobije dijagnozu poremećaja pažnje s hiperaktivnošću, poznatog kao ADHD, mnogi roditelji počinju gledati na vlastite emocije i ponašanje drugim očima, a neki se pitaju imaju li možda i oni ADHD koji još nije prepoznat.

"Za mnoge odrasle osobe, dijagnoza ADHD-a postavljena djetetu prvi je poticaj da se i sami testiraju", kaže dr. Matthias Rudolph, specijalist psihosomatske medicine i psihoterapije.

I to s dobrim razlogom, jer ADHD je genetski uvjetovan, neurobiološki metabolički poremećaj u kojem je mozak preosjetljiv na senzornu stimulaciju. Postoji neravnoteža neurotransmitera dopamina i noradrenalina.

Simptomi ADHD-a kod odraslih mogu uključivati nepažnju, impulzivnost i nisku toleranciju na frustraciju, a ponekad i nemir, zaboravnost i sanjarenje.

Neki oboljeli od ADHD-a obično se ponašaju na temelju svog "osjećaja", imaju česte promjene raspoloženja i skloni su naglo prekinuti vezu ili dati otkaz na poslu. Drugi se bacaju na sport, osobito ekstremne sportove.

Zlouporaba alkohola ili droga nisu neuobičajeni. "Neki oboljeli od ADHD-a uzimaju lijekove kako bi sami izliječili svoje stanje", rekla je neurologinja dr. Carolin Zimmermann.

Daljnji simptom je "gubljenje niti", kako to kaže Rudolph. Mnogi oboljeli od ADHD-a imaju problema sa sustavnim planiranjem dana i često zagube predmete poput ključeva, mobitela i kreditnih kartica.

S druge strane, mnogi se mogu intenzivno usredotočiti na stvari koje smatraju uzbudljivima. Oni su savršeni krizni menadžeri i najbolji su kad se drugi pogube i ne znaju što da učinei. "Zbog toga su mnogi od njih aktivni u umjetnosti ili show businessu, rade u IT-u ili start-up poduzećima", kaže Zimmermann.

Manje je vjerojatno da će ženama biti dijagnosticiran ADHD nego muškarcima, tvrdi Rudolph, uglavnom zbog prevladavajućih rodnih stereotipa/očekivanja: dječaci su bučni i nemirni, djevojke tihe i sanjive. "Ali ako bolje pogledate, to nije uvijek točno", kaže on.

Najveća razlika između spolova kada je riječ o ADHD-u, kaže on, jest ta što su muškarci skloni prezentirati svoje simptome izvana i vidjeti svoje loše ponašanje kao krivnju drugih, dok su žene sklone samookrivljavanju pa se kod njih javlja depresija ili tjeskoba.

Osamdeset posto odraslih osoba s ADHD-om ima još neko stanje, a 60 posto ima dva ili više, kaže Rudolph. Među njima su depresija, anksioznost i ovisnosti.

Kad se odraslima dijagnosticira ADHD, kreće liječenje koje se sastoji od nekoliko elemenata. Lijekovi su važni, često nadopunjeni kognitivno bihevioralnom terapijom čiji je cilj pomoći u boljem strukturiranju života. Ostali elementi mogu uključivati radnu terapiju, sport i grupe za samopomoć.

(Hina)

Za komentiranje trebate biti prijavljeni. Prijavite se ili se registrirajte kao novi član.

Molimo Vas da ne šaljete neprimjerene komentare.

Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.