Katastrofalni požari koji su opustošili Australiju tijekom ljeta 2019-20 na kontinentu bili su neki od najgorih u povijesti zemlje. Sada su znanstvenici otkrili da su ti požari možda oslobodili daleko više ugljičnog dioksida, plina globalnog zagrijavanja, nego što se mislilo i otkrili prvu uvjerljivu vezu između dima požara i velikog cvjetanja planktona u oceanu.

Australsko takozvano Crno ljeto svjedočilo je spaljivanju oko 74.000 četvornih kilometara šuma eukaliptusa, područja gotovo velikog kao zemlja Sirija. Istraživači su sumnjali da su požari oslobodili velike količine ugljičnog dioksida u atmosferu, ali su ostali nesigurni koliko točno.

Istražujući satelitska mjerenja koncentracija ugljičnog monoksida visoke rezolucije nakon požara, znanstvenik za istraživanje okoliša Ivar van der Velde sa Vrije Sveučilištu Amsterdam i njegovi kolege zaključili su kakve su bile emisije ugljičnog dioksida izazvane požarom na temelju prethodno uočenih omjera između emisije ugljičnog monoksida i ugljičnog dioksida. Procijenili su da su požari oslobodili oko 715 milijuna metričkih tona plina za globalno zagrijavanje od studenog 2019. do siječnja 2020. To je više nego dvostruko više od ranije procijenjenog iznosa, premašivši uobičajene godišnje emisije požara i fosilnih goriva u Australiji za 80%.

"S obzirom na trenutne trendove globalnog zatopljenja, kažemo kako je sasvim moguće da će se učestalost, trajanje i veličina požara na jugoistoku Australije, a možda i drugdje, samo povećati u budućnosti", kazao je van der Velde. "To će pridonijeti još bržem porastu razine ugljičnog dioksida nego što se očekivalo".

Osim toga, analizom satelitskih promatranja, robotskih oceanskih plutača i podataka o atmosferskoj kemiji s istraživačkih postaja, istraživači su pratili širenje aerosola iz požara. Otkrili su hranjive tvari bogate željezom u dimom obogačenih morskih algi u Južnom oceanu tisućama kilometara niz vjetar požara. To je dovelo do cvjetanja planktona tako intenzivno i opsežno da je povezani porast fotosinteze možda privremeno neutralizirao značajan dio emisija ugljičnog dioksida u požarima.

"Australski požari utječu na morske ekosustave vrlo daleko", rekao je biogeokemičar Nicolas Cassar sa Sveučilišta Duke.

Predviđa se da će se veliki požari poput onih koji bjesne ne samo u Australiji nego i u zapadnim Sjedinjenim Državama, Sibiru, Amazoniji, Sredozemlju i drugdje češće događati sa sušama i zagrijavanjem uzrokovanim klimatskim promjenama, rekao je biogeokemičar Weiyi Tang sa Sveučilišta Princeton.

U budućnosti, istraživačka plovila niz vjetar takvih požara mogu istražiti kako oceani mogu reagirati - ako se emisije ugljika koje alge apsorbiraju sigurno zakopaju u dubinu ili ako ga plankton brzo pusti natrag u atmosferu, kazao je Cassar.