Planet b Centauri b vjerojatno ne bi trebao ni postojati - ali gornja slika je potvrda da postoji.

Slika, snimljena vrlo velikim teleskopom Europskog južnog opservatorija u Čileu, prikazuje binarni zvjezdani sustav b Centauri s lijeve strane. Njegove dvije zvijezde nisu potpuno razdvojene. Na magnitudi 4, b Centauri, udaljen oko 325 svjetlosnih godina, vidljiv je golim okom - iako ga ne treba miješati s Beta (β) Centauri, koja je jedna od najsjajnijih zvijezda na nebu.

Strelica na gornjoj slici pokazuje na planet. Prema konvenciji, prvi otkriveni planet u sustavu dobiva sufiks “b”, što rezultira neobičnim imenom: b Centauri b. To je plinoviti div koji kruži oko svojih zvijezda domaćina na udaljenosti otprilike 560 puta većoj od Zemlje od Sunca. To ga čini jednim od najudaljenijih orbita egzoplaneta do sada pronađenih. Prividni prstenovi oko zvijezde i planeta su artefakti slike, a objekt u gornjem desnom kutu je nepovezana pozadinska zvijezda.

Masa planeta je otprilike 11 puta veća od Jupitera, što ga svrstava u gornji raspon objekata koji se još uvijek mogu nazvati planetima. Objekti s masom od 13 Jupitera ili više klasificiraju se kao smeđi patuljci ili neuspjele zvijezde.

Ali dvije zvijezde domaćini čine ovaj sustav doista drugačijim od bilo kojeg drugog koji su astronomi do sada vidjeli - procijenjena je kombinirana masa zvijezda šest do deset puta veća od Sunčeve. To se možda ne čini puno, ali je barem dvostruko veća od mase bilo koje druge poznate zvijezde ili zvijezda za koje je potvrđeno da ugošćuju planet. Veća zvijezda sustava je spektralnog tipa B, druga najtoplija kategorija. A problem s formiranjem planeta oko tako vrućih zvijezda je taj što emitiraju puno snažnog ultraljubičastog i rendgenskog zračenja, što bi trebalo poremetiti proces formiranja planeta.

“Pronalaženje planeta oko b Centaura bilo je vrlo uzbudljivo jer potpuno mijenja sliku o masivnim zvijezdama kao planetima domaćinima”, rekao je Markus Janson, astronom sa Sveučilišta Stockholm u Švedskoj, u izjavi. Janson je prvi autor nove studije, objavljene u časopisu Nature.

Ovo otkriće otvara mogućnost da je b Centauri b nastao kroz drugačiji proces nego što to predviđa konvencionalna teorija. Ta teorija je model odozdo prema gore nazvan akrecija jezgre, u kojem zrnca prašine u protoplanetarnom disku - koji okružuje novonastalu zvijezdu - počinju hvatati se jedno o drugo. Naposljetku, ta grudasta zrna prašine rastu i tvore koncentrirane planetarne jezgre koje počinju hvatati više kamenih krhotina. Ako su dovoljno masivni, mogu početi skupljati plin za stvaranje atmosfere.

Ali možda je planet masivan kao b Centauri b nastao procesom odozgo prema dolje, više kao zvijezda: sam planetarni disk mogao je biti dovoljno velik da podrži postojanje oblaka plina koji se na kraju srušio pod svojom težinom, izravno formirajući planet.

Astronomi imaju razloga misliti da bi moglo postojati mnogo više planeta poput b Centauri b koji su prethodno bili zanemareni. To je zato što se većina velikih istraživanja izravnih slika do danas usredotočila na zvijezde slične Suncu. Postoje i neki planeti kandidati za koje još nije potvrđeno da kruže oko još masivnijih zvijezda. To uključuje M51-ULS-1, nedavnog kandidata otkrivenog u galaksiji M51 koji bi mogao kružiti oko binarnog sustava s masom od najmanje 20 solarnih masa.

“Oduvijek smo imali pogled na to kako bi planetarni sustavi trebali izgledati”, rekao je koautor studije Matthias Samland, astronom s Instituta Max Planck za astronomiju u Heidelbergu u Njemačkoj. No, kaže on, tijekom posljednjeg desetljeća, raznolikost otkrivenih planetarnih sustava natjerala nas je da “proširimo svoj povijesno uski pogled. Ovo otkriće dodaje još jedno uzbudljivo poglavlje ovoj priči, ovaj put za velike zvijezde.”