Duhovnost ili regresija? Društvene znanosti
U potrazi za cjelovitošÄ‡u, ostvarenjem, srećom ili lakšim životom, nailazimo na razne sustave, zajednice, savjetnike i gurue koji nude Äarobne ili manje Äarobne recepte za duhovni napredak.
Iz perspektive self-psihologije ili psihologije sebstva, pristupa Äiji je zaÄetnik sredinom dvadesetog stoljeća bio Heinz Kohut, mnogi takozvani duhovni doživljaji se zasnivaju na regresiji, odnosno, psihiÄkom povratku na rane faze djetinjstva koji se dogaÄ‘a zbog nedovršenog procesa odvajanja od roditelja.
Po self-psihologiji, dijete je po roÄ‘enju u stanju jedinstva s majkom pri Äemu majku ne doživljava kao zasebno biće, već je ona dio njega ili je ono dio nje. Tijekom ovog "rajskog stanja" nesvjesnog blaženstva, majka je iz perspektive djeteta svemoćna, jer zadovoljava sve njegove potrebe i ispunjava sve njegove želje. No, ubrzo dijete poÄinje shvaćati da je ono u stvari zasebno, odvojeno biće i tu zapoÄinje proces separacije ili "izlaska iz raja" tijekom kojeg se, malo po malo, stjeÄe individualna svijest.
Stvaranje individualne svijesti može ostati nedovršeno, što u odrasloj dobi dovodi do težnje k osjećaju jedinstva i povezanosti s drugima kroz proces regresije, odnosno kroz nezreo, arhaiÄan naÄin koji podrazumijeva s jedne strane gubitak, a s druge irealno veliÄanje sebe.
Stanje regresije možemo najlakše definirati kao nedostatak svjesnosti o vlastitoj individualnosti, što dovodi do vremenskog pomicanja sa sadašnjeg selfa (svijesti o sebi) na nekadašnji self. Mogli bismo to nazvati nekom vrstom putovanja kroz vrijeme na koje Äovjek odlazi kako bi sakupio djeliće sebe koji su nekada davno ostali rasuti. Ovaj "self iz prošlog vremena" ima asocijacije, emocije, sjećanja koja u stanju regresije projicira, odnosno prenosi na druge u sadašnjem vremenu. Na ovaj naÄin, u potrazi za proširenjem svijesti, duhovni tragatelj se može naći u stanju sužene svijesti, u potrazi za vidovitošÄ‡u može postati slijep za najoÄitije Äinjenice, a u potrazi za božanskom ljubavlju može postati hladan i odvojen od Äovjeka.
Nezrela duhovnost

Trans stapanja
Psiholog Stephen Wolinsky koji je krajem dvadesetog stoljeća, kombiniranjem razliÄitih psihoterapeutskih pravaca i jnana yoge (joge znanja) osmislio sustav pod nazivom kvantna psihologija, ovakva stanja regresije naziva transevima.
Trans stapanja najjednostavnije bismo mogli opisati kao oceanski doživljaj miješanja ili nestajanja u drugoj osobi. Ovakva vrsta stapanja, po kvantnoj psihologiji i ostalim pravcima proizašlim iz Kohutove self-psihologije, znak je regresije na jednu od najranijih faza djetinjstva u kojoj se dijete još uvijek osjeća stopljenim s majkom. Želja za ovisniÄkim jedinstvom s majkom u procesu regresije se projicira na druge, što može dovesti do želje za stapanjem sa "svemogućim" guruima, duhovnim uÄiteljima, terapeutima, politiÄarima ili religioznim figurama. Pri tome, baš kao što djeca vide svoje majke magiÄnim i svemogućim bićima koja ispunjavaju sve njihove potrebe, tako i odrasli koji djeluju iz djeÄjeg identiteta vide gurue, uÄitelje ili duhovne sisteme kao sveznajuće, svemoguće i magiÄne. UÄitelji i gurui se Äesto zaista i ponašaju kao majke i oÄevi svojim uÄenicima zadržavajući ih na taj naÄin u djeÄjoj dobi.
Wolinsky u svojoj trilogiji 'The way of the human' (Put Äovjeka) opisuje brojne situacije kojima je svjedoÄio tijekom svog sedmogodišnjeg boravka u Indiji, koje opisuju razne oblike vezanosti gurua za uÄenike. "Kada uÄenici ili sljedbenici žele otići", navodi Wolinsky, "guru im govori da u njima nema dovoljno predanosti, da se opiru svojoj božanskoj prirodi ili da imaju za odraditi tešku karmu". Ova vezanost gurua koji ne može pustiti uÄenika da ode iznosi na vidjelo njegov vlastiti nerazriješeni separacijski problem. Mnogi uÄitelji ili gurui su usvojili cijele filozofije ili sustave kako bi ojaÄali ovu regresiju na rane faze djetinjstva", nastavlja Wolinsky, "tako da vrlo Äesto možemo Äuti tvrdnje kao što su: guru je korijen svih akcija ili guru preuzima odgovornost za uÄenikov duhovni razvoj ili guru preuzima uÄenikovu karmu na sebe ili, sasvim direktno, guru i uÄenik su jedno". Trans stapanja s guruom, zajednicom ili duhovnim sustavom gotovo redovito je praćen izrazitim doživljajima oslobaÄ‘anja i blaženstva, ali snaga ovog doživljaja je tim jaÄa što je manje osobne ambicije i razliÄitosti, odnosno - vlastitog identiteta.
Idealizacija
Ona se odvija kada ljude Äinimo većim, višim, važnijim, snažnijim od onog što oni zaista jesu kako bismo se pored njih mogli osjećati sigurnima i kako bismo osjećali što manje odgovornosti i prijetnji od vanjskog svijeta. Proces spiritualizacije mogli bismo nazvati mutiranom, odnosno nerazriješenom idealizacijom. Baš kao što mama i tata iz perspektive djeteta nisu viÄ‘ena kao obiÄna ljudska bića, već su savršeni, idealni i sveznajući, u procesu regresije se dogaÄ‘a da uÄenici spiritualiziraju, odnosno "obogotvoruju" svoje uÄitelje, terapeute i gurue. Wolinsky navodi kako je jednom prilikom ranih sedamdesetih godina 20. stoljeća u Norveškoj upoznao ljude koji su, idealizirajući svog gurua, neprestano govorili kako je njihov guru bolji od njegovog. Ovu situaciju Wolinsky je usporedio sa izjavama tipa: "Moj tata je jaÄi od tvog" ili "Moja mama je bolja od tvoje mame".
Trans blizanaštva
Heinz Kohut upućuje da takozvano blizanaštvo predstavlja zastoj u nešto kasnijoj fazi razvoja. U ovom sluÄaju, dijete shvaća da je odvojeno od majke, ali pretpostavlja da ono i majka imaju manje-više identiÄnu psihu. BlizanaÄko vezivanje, zajedno sa svim krhkostima ovog oblika povezanosti, Äesto je prisutno kod tinejdžerske romantiÄne zaljubljenosti, kada predstavlja vrijedan naÄin samospoznaje. MeÄ‘utim, otkriće da drugi nije "baš kao ja" može biti ozbiljna prijetnja odnosu i doživljaju jedinstva.
S. M. Johnson, jedna od predstavnika self-psihologije, smatra da popularni newagerski termin srodnih duša, duhovnih partnera (soulmates) u stvari potjeÄe iz regresije na stanje blizanaštva koje se temelji na potrazi za savršenim alter-egom. Nakon odreÄ‘enog vremena, kada ovakav oblik jedinstva oslabi - jer u realnosti postoje dvije osobe koje, naravno, nisu identiÄne - iskrsava druga strana ovog oblika vezanosti koja se manifestira kroz ljutnju zbog razliÄitosti.
Trans zrcaljenja
ÄŒesto se dogaÄ‘a da se uÄitelja i gurua naziva "savršenim ogledalom". Po Kohutu, zrcalni prijenos predstavlja najrazvijeniju formu takozvanog narcistiÄkih prijenosa. Pri zrcaljenju, prisutna je stalna potreba za pažnjom, primjećivanjem, nagraÄ‘ivanjem, poštovanjem i potvrÄ‘ivanjem, odnosno "vraćanjem odraza". Ova forma prijenosa je zrelija i usmjerenija na razvoj odvojenog, samostalnog identiteta, no gurui i uÄitelji Äesto dopuštaju da se "odzrcali", odnosno preuzme njihov identitet, jer im to omogućuje da ostanu u centru pažnje, odnosno da budu ono što žele biti - gurui.
Ovdje bi trebalo spomenuti potrebu za modelom kao još jednu od manifestacija regresivnog ponašanja. Baš kao što su nam nekada majka i otac bili modeli za ponašanje, tako duhovni tragaoci, umjesto da djeluju iz onog što jesu, ponekad imaju potrebu za modelom od kojeg bi mogli preuzeti obrasce ponašanja ne bi li došli do istog ili sliÄnog rezultata - stanja svijesti ili prosvjetljenja. Zato se oko duhovnih uÄitelja ili gurua (koji odobravaju i podupiru takvo stanje regresije) Äesto mogu naći vjerni imitatori koji hodaju i priÄaju (walk like, talk like) upravo kao oni. "Neki ljudi nikada ne prestanu vidjeti svijet kao djeca", navodi Wolinsky. " Smatraju da će se za njih pobrinuti supruga ili suprug, a neki smatraju da će tu roditeljsku funkciju obaviti sam univerzum. Po mom mišljenju, New Age je integrirana filozofija regresije. Dok sam bio u Indiji, obiÄavali smo govoriti - istina je da će se svemir pobrinuti za tebe, ali moglo bi se dogoditi da to ne bude onako kako zamišljaš da bi trebalo biti."
Zrela duhovnost
Zrela duhovnost znaÄi potragu za doživljajem cjelovitosti, povezanosti i jedinstva koje je dublje od onog koje možemo osjetiti kroz regresivne procese u kojima gubimo svoju individualnu svjesnost i osjećamo se povedeno i spašeno ili pak odabrano i posebno.
Pri tome je potrebno dubinsko prihvaćanje razliÄitosti i iskreno propitivanje odgovora koje nude "duhovni autoriteti", bilo da je rijeÄ o uÄiteljima, karizmatskim voÄ‘ama ili religijskim sustavima. Zrela duhovnost znaÄi prepoznavanje i buÄ‘enje iz regresijskih transeva kako bismo postali sposobni za cjelovit doživljaj suosjećanja i ljubavi prema Äovjeku, drugim živim bićima i cjelokupnom realitetu koji nas okružuje.
Preuzeto s Net.hr