Fizika je jedna od najstarijih akademskih disciplina. U prošlosti j bila dijelom prirodne filozofije zajedno s kemijom, nekim granama matematike i biologijom. No, to se promijenilo u 17. stoljeću kada postaje znanost za sebe. Isprepliće se s mnogo interdisciplinarnih područja istraživanja, kao što je biofizika i kvantna kemija. Temelje u fizici ima i strojarstvo i računarstvo. Fizika je napravila značajan doprinos u napretku novih tehnologija. Na primjer, razumijevanje elektromagnetizma i nuklearne fizike je dovelo do novih proizvoda (elektronski uređaji, mobilni komunikacijski uređaji, primjena nuklearne energije) koji su znatno izmjenili današnje društvo.

Usko je vezana i s drugim prirodnim znanostima, osobito kemijom, geologijom i astronomijom. Teorijska kemija se u mnogome zasniva na fizici, pogotovo na kvantnoj mehanici, termodinamici i elektromagnetizmu, a tehničke znanosti su zapravo primjena teoretskih znanja iz matematike, fizike i raznih drugih znanosti.

Fiziku proučavaju fizičari, a mogu biti dio primjenjene, teorijske ili eksperimentalne fizike.

Fizičari su znanstvenici kojima je područje interesa i istraživanja fizika. Zaposleni su na Sveučilištima kao profesori, predavači ili istraživači, na znanstveno-istraživačkim institutima kao istraživači ili u industriji, bankama, informatici, novinarstvu... Za uspješno obavljanje znanstvene karijere fizičar mora proći formalno obrazovanje koje se uglavnom sastoji od dodiplomskog studija i postdiplomskog na kojem se stječe stupanj magistra, odnosno doktora znanosti.

Fizičari proučavaju ponašanje i interakcije materije i energije u prostoru i vremenu, i takve pojave se nazivaju fizikalne pojave. Fizikalne teorije se najčešće izražavaju kao matematičke relacije. Osnovne pojave se nazivaju fizikalnim zakonima ili zakonima fizike. Međutim, i oni su samo provizorni kao i sve druge znanstvene teorije.

Fizičari istražuju i postavljaju temeljna načela o građi, općim svojstvima i kretanju materije, stvaranju i prijenosu energije te međudjelovanju materije i energije. Neki fizičari ova temeljna načela primjenjuju u teorijskim područjima, kao što su pitanja o prirodi vremena ili podrijetlu svemira, dok se drugi bave praktičnim problemima, npr. razvojem novih materijala, unapređenjem elektroničkih i optičkih instrumenata ili medicinske opreme.

Fizičari kreiraju i provode eksperimente rabeći lasere, ciklotrone, elektronske mikroskope, teleskope, velike spektrometre i druge uređaje. Sustavnim opažanjem, mjerenjima i analizama pokušavaju utvrditi zakonitosti koje opisuju prirodne sile, kao što su gravitacija, elektromagnetizam i nuklearna međudjelovanja. Pronalaze i mogućnosti primjene fizikalnih zakona i teorije u rješavanju problema na području nuklearne energije, elektronike, optike, telekomunikacija, tehnologije svemirskih letjelica, usavršanja medicinskih instrumenata i sl.

Neki od najpopularnijih i najpoznatijih fizičara svijeta su:

• Arhimed
• John Bardeen
• Isaac Newton
• Galileo Galilei
• James Clark Maxwell
• Nikola Tesla
• Max Planck
• Albert Einstein
• Erwin Schrödinger
• Stephen Hawking
• Alessandro Volta
• Niels Bohr