Tipične galaktike u rasponu su od patuljastih, s ne više od desetak milijuna (10⁷) zvijezda, pa do divovskih u kojima ima do bilijun (10¹²) zvijezda, koje se sve kreću u putanjama oko središta mase. Galaktike također mogu sadržavati mnogostruke zvjezdane sustave, zvjezdane skupove i raznovrsne međuzvjezdane oblake. Sunce je jedna od zvijezda u galaksiji zvanoj Mliječni put; U Sunčevu sustavu nalazi se Zemljai ostali objekti koji se kreću u putanjama oko Sunca.

Povijesno su galaktike dijeljene prema njihovu prividnom izgledu (što se često naziva vizualnom morfologijom). Čest oblik je eliptična galaktika, s vitkim eliptičnim profilom. Spiralne galaktike su gomile u obliku diskova sa zakrivljenim, prahovitim krakovima. Galaktike nepravilnih i neobičnih oblika poznate su pod nazivom neobičnih galaktika i tipično proizlaze iz raskida izazvanih gravitacijskim privlačenjima susjednih galaktika. Takva međudjelovanja bliskih galaktika, koja na kraju mogu prerastati u stapanja galaktika, mogu potaknuti epizode znatno pojačanog stvaranja zvijezda i proizvesti ono što se naziva starburst galaktikom. Male galaktike koje ne posjeduju povezanu strukturu također se nazivaju nepravilnim galaktikama

U vidljivu svemiru vjerojatno ima više od 100 milijarda (10¹¹) galaktika. Promjeri većine galaktika kreću se između 1000 i 100.000 parseka i obično ih međusobno razdvajaju milijuni parseka (ili megaparseci). Međugalaktički prostor (prostor između galaktika) ispunjen je razrijeđenim plinom čija je gustoća manja od jednog atoma po kvadratnom metru. Velika većina galaktika organizirana je u hijerarhijskim društvima koja se nazivaju skupovima, koji se opet, dalje, mogu združivati u superskupove. Te veće strukture općenito se raspoređuju u plohe i niti koje se prostiru nepreglednim svemirskim prazninama.

Iako još uvijek nedovoljno shvaćena, tamna tvar, čini se, sudjeluje s 90% u masi većine galaktika. Promatranja ukazuju na to da bi u središtima većine, ako ne i svih galaktika mogle postojati supermasivne crne jame. Pretpostavlja se da bi one mogle biti osnovnim uzrokom aktivnih galaktičkih jezgara pronađenih u središtima nekih galaktika. Čini se da galaktika Mliječni put u svojoj jezgri udomljuje najmanje jedan takav objekt.

Mliječni put (Mliječna staza, Kumova slama, Slamotres, Rimska cesta, Galaktika) je galaktika kojoj pripada naš Sunčev sustav, u kojem je Zemlja jedan od planeta. Noću je na nebu vidimo kao svijetli trag. Galileo Galilei je godine 1609. teleskopom ustanovio da je taj trag sastavljen od velikog broja zvijezda.

Fizička svojstva

 

Mliječna staza je prečkasta spiralna galaktika čija je ukupna masa oko trilijun puta veća od mase Sunca. U Mliječnoj stazi nalazi se između 200 i 400 milijardi zvijezda i velika količina međuzvjezdane materije − svijetle i tamne. Mliječna staza je tvorevina u obliku diska ili leće promjera oko 100 000 svjetlosnih godina, a u poprečnom smjeru mnogo manje. U središtu se nalazi zadebljanje promjera oko 30 000 svjetlosnih godina. Analiza dinamike zvijezda i međuzvjezdane materije sugerira da svijetla tvar (ona koja emitira elektromagnetsko zračenje) čini samo 10% ukupne mase galaksije. Ostatak čini tzv. tamna tvar.

 

Tvar nije ravnomjerno raspoređena između središta i ruba − većina tvari se nalazi u spiralnim krakovima (četiri velika i dva manja − iako najnovije slike NASA-ina teleskopa Spitzer pokazuju da je Mliječni put prečkasta galaktika s dva, a ne četiri kraka). Spiralni krakovi su nakupine zvijezda i međuzvjezdane tvari koje izgledaju kao da se "odmotavaju" od središta galaktike. Područja stvaranja zvijezda i područja ioniziranog vodika nalaze se upravo u kracima. U područjima između krakova gustoća tvari je 2 do 3 puta manja nego u krakovima. Sunce je od središta udaljeno oko 26 000 svjetlosnih godina, unutar diska, na unutarnjem rubu kraka koji nazivamo Orionov krak. Cijela galaktika je u stanju gibanja, ali ne kao čvrsto tijelo, pa stalno mijenja svoj oblik (iako vrlo sporo za naše poimanje). Kao i ostale zvijezde, Sunce kruži oko centra galaktike. Za jedan puni krug mu treba oko 220 milijuna godina i taj period se naziva kozmička godina.

Iznad i ispod diska se nalazi područje galaktičkog haloa. Halo sadrži oko 150 kuglastih skupova zvijezda. Kuglasti skupovi su nakupine (aglomeracije) starih zvijezda, najstarijih u galaktici. Vrlo je malo svijetle tvari u halou u usporedbi s diskom galaktike, međutim, gravitacijske studije pokazuju da se upravo u halou nalazi većina "tamne tvari" u galaktici. Tamna tvar se proteže do udaljenosti od čak 300 000 svjetlosnih godina od središta i tvori galaktičku koronu.

Samo središte naše galaktike, koje se nalazi u smjeru zviježđa Strijelac, je zaklonjeno od pogleda gustim neprozirnim oblacima prašine. Na sreću, prašina ne zaustavlja elektromagnetsko zračenje u infracrvenom, radio, gamma i rendgenskom dijelu elektromagnetskog spektra, pa se ta područja spektra koriste za istraživanje galaktičkog središta. Složeni radio izvor u blizini galaktičkog centra nazvan je Sagittarius A. Smatra se da se u središtu nalazi velika crna rupa čija masa još nije precizno utvrđena - procjene se kreću od 100 do 3 milijuna masa Sunca.

Količina mase unutar Sunčeve orbite oko galaktičkog centra je približno 9.0 × 10¹⁰ puta veća od mase Sunca.

Etimologija

Mliječna staza prijevod je latinskog imena Via Lactea, dok je korijen riječi galaktika izveden iz grčke riječi galaxia - (gala, galactos znači mlijeko i prema grčkoj mitologiji Mliječna staza nastala je kada se po nebu izlilo mlijeko iz prsiju božice Here, dok je dojila Herakla).

 

Mliječna staza u hrvatskom narodu nosi i nazive Kumova slama i Rimska cesta.

Prema legendi, Herkul je bio sin smrtnice Alkmene iz Tebe koja je zatrudnjela s Jupiterom (Zeusom). Kad se rodio, ona ga iznese izvan grada i ostavi ga da umre jer se bojala osvete Jupiterove žene Junone (Here). Ali Minerva (Atena), boginja mudrosti i Herkulova zaštitnica, dosjetila se ne samo da mu spasi život nego i da mu pruži besmrtnost. Kao slučajno dovede Junonu do mjesta gdje je ležalo dijete i nagovori je da mu se smiluje i podoji ga. Herkul uze sisati tako pohlepno da Junonino besmrtno mlijeko brižnu preko nebesa, gdje postade Mliječni put. Odande kamo je na zemlju pala koja kaplja nikoše ljiljani.