Od prijetećeg pozadinskog krčkanja dok radnici rukuju kontaminiranim krhotinama u TV seriji “Chernobyl”, do izdajničkih klikova koji otkrivaju lokaciju usnulog Godzile u filmskom debiju čudovišta iz 1954., pucketajući Geigerovi brojači često dodaju zlokobne bilješke na zvukom popračene priče s temom zračenja. 24. rujna 2020. navršano je 75 godina od smrti Hansa Geigera, njemačkog znanstvenika koji je najzaslužniji za izum ovog uređaja.

Zračenje dolazi u mnogim oblicima, a u vrijeme Geigerovog rada, znanstvenici su još uvijek otkrivali mnogo osnova. Jedan oblik zračenja je sićušni komad materije nazvan alfa čestica. Sadrži dva neutrona i dva protona, a emitiraju ga određeni radioaktivni elementi kao što su uran i radij. Godine 1908. mladi Geiger, radeći s poznatim nuklearnim fizičarem Ernestom Rutherfordom na Sveučilištu Manchester u Engleskoj, napravio je električni instrument koji je pomicao iglu svaki put kada bi alfa čestica ušla u uređaj. Otprilike u to vrijeme znanstvenici su također brojali alfa čestice provirujući kroz mikroskop u mračnoj prostoriji i bilježeći svaki put kada je sudar alfa čestica osvijetlio tanak sloj cinkovog sulfida. Rutherford je napisao prijatelju da je “Geiger demon kada broji scintilacije i da može brojati u intervalima cijelu noć, a da ne naruši njegovu smirenost. Prokleo sam to energično i povukao se nakon dvije minute.”

U 1920-ima, Geiger, tada na Sveučilištu u Kielu u Njemačkoj, radio je sa svojim diplomiranim studentom Waltherom Müllerom kako bi svoj brojač učinio osjetljivijim, izdržljivijim i prenosivijim. Poboljšani uređaj, nazvan Geiger-Müllerov brojač, mogao bi detektirati dodatne oblike zračenja, poput beta čestica, koje su elektroni, i gama zraka. Do tada je dizajn uključivao sve bitne elemente modernih Geigerovih brojača.

Geiger je nastavio koristiti uređaj da potvrdi teorije o interakciji svjetlosti s materijom i za promatranje pljuskova kozmičkih zraka.