web counter
Login |  Nova registracija
|

Kako snažne oluje potiskuju vodu visoko u atmosferu Prirodne znanosti

Slika snimljena s Međunarodnih svemirskih postaja prikazuje kasno poslijepodne sunčevu svjetlost kako baca duge sjene s 'grmljavinskih nakovnja' na južni Borneo. // NASA

Na slici: Slika snimljena s Međunarodnih svemirskih postaja prikazuje kasno poslijepodne sunčevu svjetlost kako baca duge sjene s 'grmljavinskih nakovnja' na južni Borneo. // NASA

Bolje razumijevanje fizike formiranja oluje može dovesti do točnijih prognoza.

Intenzivne oluje mogu pomoći ubrizgati vodenu paru visoko u nebo na način sličan načinu na koji se voda iz slavine oporavlja i teče na površini sudopera. Nova otkrića bi mogla pomoći znanstvenicima da preciznije prognoziraju tornada i globalno zatopljenje.

Kada se pojave jake oluje, većina njih brzo raste prema gore iz troposfere, atmosferskog sloja najbliže Zemljine površine. Kada udare u gornje granice troposfere, poznate kao tropopauza, vrhovi oluje obično se izravnavaju, dajući im svoj prepoznatljiv oblik poput nakovnja.

Međutim, najmoćnije grmljavinske oluje mogu generirati intenzivna uzdizanja koja mogu probiti tropopauzu u sloju stratosfere. To može stvoriti cirusne perjanice leda i vodene pare nekoliko kilometara iznad nakovnja, koje se zatim šire niz vjetar.

Ove perjanice često najavljuju jaka tornada i tuču na tlu. Oni također mogu igrati važnu ulogu u kretanju vodene pare u normalno suhu stratosferu, gdje može poslužiti kao moćan staklenički plin i uništiti ozon. Međutim, mnogo je ostalo nepoznatog o tome kako te perjanice funkcioniraju, uključujući potencijalne klimatske učinke.

Kako bi rasvijetlili fiziku tih perjanica, znanstvenici su generirali računalne simulacije velikih atmosferskih vrtloga (eng. eddies) i usporedili ih s radio opažanjima intenzivne tuče iz zraka.

Otkrili su da olujni oblaci koji se uzdižu u stratosferu djeluju poput fizičkih barijera koje odbijaju visinske tokove vjetra. To može generirati takozvani hidraulički skok, sličan onome "možete se ponovno stvoriti u kuhinjskom sudoperu jednostavnim uključivanjem slavine", rekla je glavna autorica studije Morgan O'Neill, atmosferska znanstvenica sa Sveučilišta Stanford.

Kada voda udari u površinu sudopera, unutrašnjost nastalog kruga vode je tanka i brzo teče, ali kako se taj krug širi prema van, naglo se pomiče kako bi postao sporiji, dublji i turbulentniji, ta prijelazna točka je poznata kao hidraulički skok. Slično tome, zrak u tropopauzi iznad snažnih grmljavinskih oluja "kreće se super brzo, preko 100 metara u sekundi u našim simulacijama, sve dok ne postane nestabilan i doživi sličan kaotični turbulentni prijelaz na sporiji protok - hidraulički skok", pojasnila je O'Neill.

Istraživači su procijenili da ovaj hidraulički skok, koji se događa na tropopauzi nizvodno od oluje, može ubrizgati vodenu paru duboko u stratosferu brzinom većom od sedam tona u sekundi. Perjanice su vidljive manifestacije hidrauličkog skoka, istaknuli su.

Ova nova otkrića mogu pomoći objasniti zašto te perjanice dovode do većeg rizika od tornada i jake tuče, što nas "približava točnijim prognozama i upozorenjima", rekla je O'Neill. Osim toga, rezultati sugeriraju kako bi više vode moglo doći do gornje atmosfere nego što se mislilo, s potencijalnim dugoročnim posljedicama za globalno zatopljenje, dodala je.

Za komentiranje trebate biti prijavljeni. Prijavite se ili se registrirajte kao novi član.

Molimo Vas da ne šaljete neprimjerene komentare.

Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.