Zapravo, kofein je najraširenija psihoaktivna tvar na svijetu, a čak četiri od pet odraslih osoba konzumiraju taj spoj u obliku toplog ili hladnog napitka poput kave, čaja ili gaziranog pića, često kako bi spriječili pospanost.

Jednostavnim riječima, ova se stimulacija događa zahvaljujući sličnosti kofeina s kemikalijom koju proizvodimo da usporimo aktiviranje živaca. Ometajući usporavajući učinak te kemikalije na mozak, naši neuroni ostaju aktivni tamo gdje bi se inače smanjili, pokrećući lančanu reakciju koja može potaknuti odgovor 'bori se ili bježi' u cijelom tijelu.

Spavanje uključuje složenu mješavinu bioloških funkcija koje su se mogle razviti mnogo prije nego što su životinje uopće imale mozak.

Ipak, za one koji imaju živčani sustav, kritični dio dnevnog opuštanja je postupno nakupljanje spoja zvanog adenozin.

Dok naša tijela rade, ovaj spoj se nakuplja u tkivima mozga, zaključavajući se u receptore u membranama određenih živčanih stanica i smanjujući njihovu brzinu paljenja.

Neki od tih živaca povezani su s mišićnom funkcijom, što rezultira onim teškim, letargičnim osjećajem dok sati prolaze. Također postoji učinak širenja krvnih žila kako bi se osiguralo da mozak i dalje dobiva dobru opskrbu kisikom. Ostali živci povezani su s sklopovima koji upravljaju raspoloženjem, što pomaže objasniti zašto iscrpljenost nije baš sretan osjećaj.

Kako bismo očistili maglu adenozina i osjećali se punim energije, jednostavno moramo prestati raditi, pronaći neko mirno mjesto i utonuti u san. Kada se probudimo, ti receptori će opet biti čisti i živci će se aktivirati punim kapacitetom, barem dok se još jednom ne začepe adenozinom.

Kofein se zadržava oko tih receptora, otežavajući adenozinu da klizi natrag. Unutar dva sata nakon što ste progutali šalicu kave, koncentracija kofeina dostići će vrhunac u mozgu, dajući vašem raspoloženju zujanje i pomoći vašim mišićima da se osjećaju manje teškima, bar još neko vrijeme. Također sužava krvne žile u mozgu.

Dopuštajući određenim živcima u mozgu da nastave pucati relativno brzim tempom, zapravo govorimo drugim krugovima – poput onih povezanih s hipofizom – da se događa nešto uzbudljivo.

Reagira oslobađanjem epinefrina, hormona koji stvara odgovore koji bi nam mogli biti potrebni u vrijeme stresa ili opasnosti. Srce nam kuca malo brže, zjenice se šire, krv se preusmjerava u mišiće, a pohranjeni ugljikohidrati se oslobađaju iz jetre.

Je li kofein opasan?

Općenito govoreći, većina ljudi s navikom konzumiranja ekvivalenta jedne do četiri šalice kave dnevno – oko 400 miligrama kofeina u razdoblju od 24 sata – ne suočava se s jasnim rizicima za svoje zdravlje.

Zapravo, mala količina kofeina mogla bi čak imati nekoliko malih, ali ne beznačajnih prednosti, uključujući sprječavanje srčanih bolesti, pomoć mišićima u sagorijevanju kalorija, a možda čak i povećanje vaših izgleda za dulji život.

Ipak, budite upozoreni: čak i navika konzumiranja šalice na dan može proizvesti fizičku ovisnost koja kažnjava sklonošću glavoboljama, letargijom i razdražljivošću.

Ako imate naviku koja prelazi nekoliko šalica dnevno, ili uključuje dodavanje hrpe šećera ili drugih aditiva u vašu prehranu, prednost se može brzo eliminirati. Zatim, tu je i činjenica da adenozin zapravo čini uslugu vašem tijelu, pripremajući vas za potrebnu količinu sna koja će vam trebati da očistite mozak i popravite tijelo.

Za trudnice, konzumacija bilo koje količine kofeina također predstavlja mogućnost rizika, ovisno o tome koga pitate.

Kofein ima smrtonosnu dozu, a smrtni slučajevi su prijavljeni u koncentracijama od oko 80 do 100 mikrograma kofeina po mililitru krvi. Bilo bi potrebno konzumirati oko 10 grama čistog kofeina da biste primili ovu količinu kofeina, nešto što je teško popiti samo u kavi. Ali nije nezamislivo s kristalnim oblicima koncentriranog kofeina u obliku praha ili pilula, za koje se smatra da su igrali ulogu u malom broju zabilježenih smrtnih slučajeva u prošlosti.

Stoga uživajte u toj jutarnjoj šalici ili dvije soka za buđenje, a idite i na spavanje malo ranije kako biste dobili najviše od sna i kofeina.

Ovaj članak je preuzet sa www.sciencealert.com.

Pročitajte originalni članak.