Login |  Nova registracija
|
William Li

Možemo li prehranom izgladnjivati rak? Medicina

Novi način razmišljanja o tretiranju raka: angiogeneza, ciljana terapija na krvne žile koje prehranjuju tumor. Prvi ključan (i najvažniji) korak je: prehrana koja prekida opskrbu raka hranjivim tvarima i pobjeđuje ga u njegovoj vlastitoj igri.

Upravo se događa medicinska revolucija oko nas i ona će nam pomoći da pobijedimo neke od najstrašnijih bolesti današnjeg društva, uključujući rak. Revolucija se zove angiogeneza, a temelji se na procesu kojim naš organizam stvara krvne žile.

Zašto bismo brinuli oko krvnih žila?

Ta ljudsko tijelo obiluje njima: 96 500 kilometara u prosječnog odraslog čovjeka. To bi skupno činilo nit kojom bismo mogli opasati Zemlju dva puta. Najmanje krvne žile u tijelu jesu kapilare; ima ih 19 milijardi u našem organizmu. I to su žile života, a mogu biti i žile smrti. Osobitost krvnih žila jest njihova sposobnost prilagodbe bilo kojem okruženju u kojemu rastu. Primjerice u jetri formiraju kanale za detoksikaciju krvi, u plućima oplakuju alveole u svrhu izmjene plinova, u mišiću one tvore krivulje koje omogućuju kontrakciju mišića bez prekida cirkulacije. U živcima se pružaju uzdužno poput dalekovoda i održavaju te živce živima. Organizam stvara većinu tih krvnih žila tijekom prenatalnog razvoja. To sugerira da u odraslih krvne žile u normalnom organizmu ne rastu. Izuzev nekoliko osobitih situacija: U žena krvne žile rastu svakoga mjeseca stvarajući oblogu maternice. Tijekom trudnoće one formiraju posteljicu koja povezuje majku i dijete. A nakon ozljede krvne žile moraju rasti ispod kraste kako bi ozljeda zacijelila. I ovako to zapravo izgleda, tisuće krvnih žila rastu prema centru ozljede.

Organizam ima sposobnost regulacije količine prisutnih krvnih žila u određenom vremenu.

Organizam to obavlja kroz usavršen i fini sustav kontrola i ravnoteža, stimulatora i inhibitora angiogeneze, primjerice kada je potrebna brza i značajna količina krvnih žila, organizam to ostvaruje otpuštanjem stimulatora, proteina koji se zovu faktori angiogeneze koji djeluju kao prirodno „gnojivo“ i stimuliraju razvitak novih krvnih žila. A kada te krvne žile postanu suvišne, organizam ih reducira do normalne vrijednosti koristeći prirodne inhibitore angiogeneze. No postoje i druge situacije kada je količina krvnih žila u organizmu ispod potrebne vrijednosti te organizam mora izgraditi nove krvne žile kako bi postigao normalnu vrijednost, na primjer, nakon ozljede, tijelo to može učiniti, ali samo do normalne vrijednosti, do normalnog stanja.

No ono što danas znamo, a tiče se većeg broja bolesti, jest da u organizmu postoje defekti kada organizam ne može reducirati suvišne krvne žile ili ne može formirati nove na odgovarajućim mjestima u odgovarajuće vrijeme. U tim situacijama, angiogeneza je neuravnotežena. A kada je angiogeneza neuravnotežena, kao rezultat pojavljuje se značajan broj bolesti. Na primjer, nedostatna angiogeneza, nedovoljno krvnih žila, dovodi do ozljeda koje ne zacjeljuju, srčane kapi, loše cirkulacije u nogama, smrti uslijed kapi, živčanih oštećenja. S druge strane, intenzivna angiogeneza, previše krvnih žila potiče bolesti, a to uočavamo kod tumora, sljepoće, artritisa, pretilosti, Alzheimerove bolesti. U konačnici, postoji više od 70 značajnih bolesti koje pogađaju više od milijardu ljudi diljem svijeta, a koje se prividno međusobno razlikuju dok ih zapravo povezuje nenormalna angiogeneza kao zajednička komponenta. Ovo shvaćanje nam dopušta da promijenimo način pristupa ovim bolestima kontroliranjem angiogeneze.

Tumor/rak

Sada ću se usredotočiti na rak s obzirom da je angiogeneza obilježje raka, svakog tipa raka. Dakle, krenimo. Ovo je tumor: tamna, siva, zloćudna masa koja raste u mozgu. I pod mikroskopom, možete vidjeti tisuće ovih smeđih krvnih žila, kapilara koje prehranjuju stanice raka, donoseći kisik i hranjive tvari. No tumori ne nastaju na ovaj način. I, zapravo, tumori u početku nisu prožeti krvnim žilama. Tumori nastaju iz malog, mikroskopskog gnijezda stanica koje može narasti do najviše pola kubičnog milimetra. To je veličina vrška kemijske olovke. Oni više od toga ne mogu narasti jer im nedostaje opskrba krvlju, stoga ne primaju dovoljno kisika i hranjivih tvari.

Zapravo, u našem organizmu vjerojatno neprestano nastaju ovakvi mikroskopski tumori. Nalazi obdukcija žrtava prometnih nezgoda pokazali su da 40% žena između četrdesete i pedesete godine zapravo imaju mikroskopske tumore u dojkama, oko 50% muškaraca u pedesetim i šezdesetima godinama imaju mikroskopske tumore prostate, a gotovo 100% nas do sedamdesetih godina života imat će mikroskopske tumore u štitnoj žlijezdi. Ipak, bez opskrbe krvlju, većina ovih tumora nikada neće postati opasna. Dr. Judah Folkman, koji je bio moj mentor i pionir u polju angiogeneze, nazvao je ovaj fenomen "tumor koji ne uzrokuje bolesti".

Dakle, sposobnost tijela da održava ravnotežu angiogeneze, kada normalno funkcionira, sprječava krvne žile da prehranjuju tumor. Ispada da je to jedan od naših najvažnijih obrambenih mehanizama protiv tumora. U stvari, ako blokiramo angiogenezu i spriječimo razvoj krvnih žila u tumoru, tumori tada jednostavno ne mogu rasti. No kada se angiogeneza ostvari, tumori mogu rasti eksponencijalno. I to je zapravo način kojim bezopasan tumor postaje smrtonosan. Tumorske stanice mutiraju i pridobe sposobnost otpuštanja angiogenetskih faktora, umjetnih gnojiva, koji pomiču ravnotežu u smjeru invazije krvnih žila u tumoru. I jednom kada krvne žile urastu u tumor, on se može širiti, zauzeti lokalna tkiva. I iste krvne žile koje prehranjuju tumor omogućuju tumorskim stanicama ulazak u cirkulaciju kao metastaze. I, nažalost, u toj kasnoj fazi tumora, tumor će najvjerojatnije biti dijagnosticiran, kada je angiogeneza uznapredovala i kada tumorske stanice nekontrolirano rastu.

Najveći dio angiogenetske revolucije čini novi pristup liječenju tumora prekidom krvne opskrbe tumora

Stoga, ako je angiogeneza ključna točka pretvorbe tumora iz bezopasnog u opasni, tada najveći dio angiogenetske revolucije čini novi pristup liječenju tumora prekidom krvne opskrbe tumora. Zovemo to antiangiogenetska terapija, i ona je potpuno drugačija od kemoterapije jer je usmjerena selektivno na krvne žile koje prehranjuju tumor. To možemo učiniti zato što se tumorske krvne žile razlikuju od normalnih, zdravih krvnih žila koje susrećemo u ostalim dijelovima tijela: one su abnormalne, loše građene i zahvaljujući tome, iznimno ranjive na terapiju usmjerenu protiv njih. U stvari, kada pacijenta tretiramo antiangiogenetskom terapijom ovdje, eksperimentalni lijek protiv glioma, jedan tip tumora mozga, možete vidjeti da se odvijaju dramatične promjene tijekom gladovanja tumora. Ovo je žena oboljela od tumora dojke i bila je tretirana antiangiogenetskim lijekom koji se zove Avastin i kojeg je odobrila Američka agencija za hranu i lijekove. I možete vidjeti da je polovina krvnog toka nestala nakon terapije.

 

Da li je moguće više?

Dakle, upravo sam vam pokazao dva izrazito različita tipa raka koja reagiraju na antiangiogenetsku terapiju. I unatrag nekoliko godina, zapitao sam se: „Možemo li učiniti korak više i liječiti ostale tipove raka, čak i u drugih vrsta?“ Ovo je devetogodišnji bokser Milo koji je patio od agresivnog tumora koji se naziva maligni neurofibrom a koji je rastao na njegovu ramenu. Metastazirao je u njegova pluća. Veterinar je prognozirao još tri mjeseca života. No mi smo pripremili koktel antiangiogenetskih lijekova koje je moguće pomiješati sa psećom hranom te antiangiogenetsku kremu koja se može nanijeti na površinu tumora. I tijekom nekoliko tjedana terapije, uspjeli smo usporiti tumorski rast tako da smo uspjeli produžiti Milov životni vijek šest puta više negoli je to veterinar u početku predvidio, a sve uz vrlo dobru kvalitetu života.

Naknadno smo tretirali više od 600 pasa. Ostvarili smo stopu reakcije od oko 60% i unaprijedili preživljavanje ovih kućnih ljubimaca za koje je bila planirana eutanazija. Dopustite mi da vam pokažem nekoliko još zanimljivijih primjera. Ovo je dvadesetogodišnji delfin koji živi na Floridi, i ona je imala lezije u ustima koje su se razdoblju od tri godine razvile u zloćudne, skvamozne tumorske stanice. Mi smo pripremili antiangiogenetsku pastu. Nanosili smo je na vrh tumora tri puta tjedno. I u roku od 7 mjeseci, tumor je u potpunosti nestao, a nalaz biopsije dao je normalne rezultate.

Očito je da je antiangiogenetsku terapiju moguće koristiti u borbi protiv širokog spektra karcinoma.

Zapravo su prve terapije za ljude kao i za pse već dostupne. Dostupno je 12 lijekova za 11 različitih tipova raka. No pravo je pitanje: koliko su učinkoviti ti lijekovi u praksi? Ovo je dijagram preživljavanja pacijenata oboljelih od osam različitih tipova raka. Stupci predstavljaju preostali životni vijek u vremenu kada se primjenjivala isključivo kemoterapija, operacija ili terapija zračenjem. Počevši s 2004. kada je započela primjena antioangiogenetske terapije, možete vidjeti od 70 do 100 posto poboljšanja u vidu preživljavanja pacijenata oboljelih od karcinoma bubrega, multiplog mijeloma, kolorektalnog karcinoma i gastrointestinalnog stromalnog tumora. To je impresivno. No za ostale tipove karcinoma poboljšanje je bilo skromno.

Stoga sam se zapitao: „Zašto nismo mogli polučiti bolje rezultate?" Odgovor je očit; počinjemo prekasno tretirati karcinom, kada se već razvio i često kada se već proširio i metastazirao. A kao liječnik znam da kada bolest uđe u uznapredovalu fazu, izlječenje je teško postići, ako ne i nemoguće. Stoga sam se usmjerio na biologiju angiogeneze i promišljao: "Može li odgovor na problem liječenja karcinoma biti prevencija angiogeneze, pobjeda karcinoma u njegovoj vlastitoj igri tako da ni ne postane opasan?" To bi moglo pomoći zdravim ljudima, ali i ljudima koji su već jedanput ili dvaput pobijedili karcinom i žele pronaći način sprječavanja njegova povratka. Kako bih pronašao način prevencije angiogeneze u tumoru, vratio sam se proučavanju uzroka tumora. I ono što je zaista pobudilo moje zanimanje, bilo je to kad sam vidio da ishrana čini 30 do 35 posto vanjskih uzročnika karcinoma.

Možemo li prehranom izgladnjivati tumor?

Očito je da trebamo razmišljati o tome što možemo ukloniti iz naše prehrane, što trebamo izbaciti. No ja sam zapravo zauzeo u potpunosti oprečno stajalište i zapitao se: što možemo uvesti u našu prehranu, a da se ponaša kao prirodni antiangiogenetski faktor koji može ojačati obrambeni mehanizam i pobijediti krvne žile koje prehranjuju karcinom? Drugim riječima, možemo li prehranom izgladnjivati tumor? Odgovor je da i pokazat ću vam kako. Naše istraživanje odvelo nas je na tržnicu, farmu i među začine jer smo otkrili da nam je majka priroda darovala veliki broj namirnica, pića i biljaka koji sadrže prirodne inhibitore angiogeneze.

Ovo je sustav koji smo razvili. U centru je smješten prsten od kojega rastu tisuće krvnih žila tvoreći zvjezdastu formu. I mi možemo iskoristiti ovaj sistem radi testiranja prehrambenih faktora u koncentracijama koje dobivamo tijekom jela. Dopustite mi da vam pokažem što se događa kada dodamo ekstrakt crnog grožđa Aktivni sastojak jest resveratrol, koji se može naći i u crnom vinu. On inhibira abnormalnu angiogenezu za 60%. Ovo se događa kada dodamo ekstrakt jagode; on je snažan inhibitor angiogeneze. I ekstrakt soje. Ovo je lista koja još uvijek raste, antiangiogenetskih namirnica i pića koje želimo proučiti. Vjerujemo da za svaki tip hrane postoje različiti potencijali unutar različitih vrsta i sojeva. I mi to želimo izmjeriti jer, pa, kada već jedete jagode ili pijete čaj, zašto ne biste izabrali onaj koji je najsnažniji u prevenciji raka.

Ovo su četiri različite vrste čaja koje smo testirali. Svi su uobičajeni: kineski jasmin, japanski sencha zeleni čaj, Earl Grey te posebna mješavina koju smo pripremili. I možete jasno vidjeti da čajevi variraju u svojoj potenciji inhibicije angiogeneze od slabih do snažnih inhibitora. No ono što je super je kada smo kombinirali dva slabija čaja, kombinacija, mješavina, snažnija je od svakog čaja zasebno. To sugerira da postoji sinergija hrane.

Evo nekih podataka iz naših testiranja. Sada, u laboratoriju, možemo simulirati angiogenezu tumora, što prikazuje crni stupac. Koristeći ovaj sustav, možemo testirati snagu antikancerogenih lijekova. Dakle kraći stupac znači slabiju angiogenezu, to je dobro. I evo nekih uobičajenih lijekova koji se povezuju sa smanjenjem rizika oboljenja od raka. Statini, nesteroidni protuupalni lijekovi i još neki, koji također inhibiraju angiogenezu. A evo i hranidbenih faktora koji idu rame uz rame sa spomenutim lijekovima. Možete vidjeti, oni očito imaju vlastitu snagu, u nekim slučajevima, čak su i snažniji od spomenutih lijekova. Soja, peršin, češnjak, grožđe, bobičasto voće, mogao bih otići kući i skuhati ukusan obrok koristeći ove sastojke. Zamislite da možemo napraviti prvi vrijednosni sustav u kojemu bismo mogli vrednovati hranu ovisno o njenim antiangiogenetskim svojstvima, svojstvima koja preveniraju rak. I to je ono što upravo sada radimo.

Kakvi su dokazi na ljudima da konzumiranje određene hrane može reducirati tumorsku angiogenezu?

Sada, pokazao sam vam mnoštvo laboratorijskih podataka, i pravo pitanje jest: kakvi su dokazi na ljudima da konzumiranje određene hrane može reducirati tumorsku angiogenezu? Pa, najbolji primjer koji poznajem jest istraživanje provedeno na 79 000 muškaraca u proteklih 20 godina, koje pokazuje da muškarci koji su konzumirali kuhane rajčice dva do tri puta tjedno imaju 50% manji rizik od razvijanja raka prostate. Sada, znamo da su rajčice dobar izvor likopena, a likopen djeluje antiangiogenetski. No što je još zanimljivije u ovom istraživanju jest da oni muškarci koji su ipak oboljeli od raka prostate, oni koji su jeli više umaka od rajčica, zapravo su imali manje krvnih žila koje su prehranjivale njihov tumor. Dakle ovo istraživanje na ljudima glavni je odgovor na pitanje kakav utjecaj antiangiogenetske tvari, prisutne u hrani i konzumirane u praktičnim količinama, imaju na tumor. I sada proučavamo ulogu zdrave prehrane u suradnji s Deanom Ornishem, Kalifornijskim univerzitetom i Univerzitetom Tufts ulogu zdrave ishrane na markere angiogeneze koje možemo pronaći u krvotoku.

Angiogenezom možemo regulirati i tjelesnu težinu

Do sad sam podijelio vama neke šire implikacije, čak izvan okvira istraživanja raka. Jer ako smo u pravu, to bi moglo utjecati na obrazovanje potrošača, restorane, javno zdravstvo i čak na osiguravajuće kuće. I, zapravo, neke osiguravajuće kuće već počinju razmišljati sukladno ovim spoznajama. I za mnogo ljudi diljem svijeta, prevencija raka prehranom možda je jedino praktično rješenje jer ne mogu si svi priuštiti skupe terapije liječenja raka, ali svatko može imati koristi od zdrave prehrane temeljene na lokalnim, održivim, antiangiogenetskim usjevima.

Konačno, govorio sam vam o hrani, i govorio sam vam o raku, preostala je još samo jedna bolest o kojoj vam nisam govorio, a to je pretilost. Ispostavlja se da je masno tkivo, salo, ovisno o angiogenezi. Kao i tumor, salo se razvija kada se razvijaju i krvne žile. Stoga je pitanje: možemo li smanjiti salo prekidom krvne opskrbe istog?

Ukoliko pretilog miša tretirate angiogenetskim inhibitorom, on izgubi na tjelesnoj masi. Ukoliko prekinete tretman, opet postane pretio. Opet započnete tretman, miš opet izgubi na tjelesnoj masi. Obustavite tretman, miš opet postaje pretio. I zapravo možete mijenjati težinu miša inhibiranjem angiogeneze. Dakle ovaj pristup koji koristimo u prevenciji raka također se može primijeniti i na pretilost. Doista zanimljiva stvar u tome jest da tretiranjem pretiloga miša ne možemo smanjiti njegovu težinu na vrijednost manju od težine normalnog miša. Drugim riječima, ne možemo dobiti miševe supermodele. (smijeh) To govori o ulozi angiogeneze u regulaciji zdravstvenih vrijednosti.

Albert Szent-Gyorgi jednom je rekao: „Otkriće je u tome da vidimo ono što su svi već vidjeli a razmišljamo o čemu još nitko nije razmišljao.“ Nadam se da sam vas uvjerio da kod bolesti poput raka, pretilosti i ostalih stanja, možda postoji velika snaga u napadanju njihove zajedničke značajke: angiogeneze. I mislim da je to ono što je svijetu trenutačno potrebno. Hvala.

June Cohen: Imam kratko pitanje za vas. Dakle ovi lijekovi zapravo nisu, zapravo nisu uključeni u normalnu terapiju raka trenutačno. Za bilo koga ovdje oboljelog od raka, što biste preporučili? Preporučujete li provođenje ovih tretmana sada za većinu oboljelih od raka?

William Li: Dakle, postoje antiangiogenetski tretmani koje je odobrila Američka agencija za hranu i lijekove, i ako ste oboljeli od raka ili radite za, odnosno zastupate nekog oboljelog od raka, trebate se raspitati za njih. I postoje mnoga klinička ispitivanja. Angiogenetska zaklada obuhvaća gotovo 300 tvrtki i postoji još oko 100 potencijalnih lijekova. Stoga uzmite u obzir odobrene lijekove, potražite klinička istraživanja, no osim onoga što liječnik može učiniti za vas, moramo se upitati što možemo učiniti sami za sebe. I to je jedna od tema o kojoj govorim; mi možemo osnažiti sebe tako da činimo stvari koje liječnici ne mogu činiti za nas, tj. sami iskoristiti znanje i biti poduzetni. I ako nam je majka priroda dala neke tragove, mi smatramo da nas čeka nova budućnost u vidu vrijednosti onoga što jedemo. I ono što jedemo zapravo je naša kemoterapija tri puta dnevno.

JC: Točno. I zajedno s ovim preporukama, za ljude koji možda imaju rizične faktore za razvoj raka, biste li im preporučili da slijede bilo koji preventivni tretman, ili da se jednostavno pridržavaju odgovarajuće dijete s mnogo umaka od rajčica?

WL: Pa, znate, postoje bogati epidemiološki dokazi. I mislim da u današnje vrijeme nije potrebno mnogo vremena da bi se našao vjerodostojni izvor kao što je Nacionalna medicinska knjižnica Pubmed, i pogledalo epidemiološko istraživanje o smanjenu faktora rizika raka, baziranih na prehrani ili uobičajenim lijekovima. To svakako bilo tko može pogledati.

JC: O.K. Mnogo hvala.

William Li

William Li heads the Angiogenesis Foundation, a nonprofit that is re-conceptualizing global disease fighting.

Why you should listen?

Many of society’s most devastating diseases -- cancer, cardiovascular disease, diabetes and Alzheimer’s, to name a few -- share a common denominator: faulty angiogenesis, the body’s growth of new capillary blood vessels. Given excessive or insufficient blood vessel growth, serious health issues arise. While researching under Harvard surgeon Judah Folkman, who pioneered the study of angiogenesis, Li learned how angiogenesis-based medicine helps patients overcome numerous diseases by restoring the balance of blood-vessel growth.

Li co-founded the Angiogenesis Foundation in 1994. The foundation’s Project ENABLE -- a global system that integrates patients, medical experts and healthcare professionals -- democratizes the spread and implementation of knowledge about angiogenesis-based medicines, diet and lifestyle. Some 40,000 physicians have been educated on new treatments, ranging from cancer care to wound care, by the foundation’s faculty of medical experts, and they are bringing new, lifesaving and disease-preventing techniques to people around the world.

What others say?

“Imagine that one medical advancement held the promise to conquer cancer, perhaps within your lifetime … the potential to also end more than 70 of life's most threatening conditions, affecting one billion people worldwide. This is the promise of angiogenesis, the first medical revolution of the 21st century.” — William Li

Za komentiranje trebate biti prijavljeni. Prijavite se ili se registrirajte kao novi član.

Molimo Vas da ne šaljete neprimjerene komentare.

Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.