Iz meta-analize prethodnih studija, istraživači sugeriraju da gravitacijske plime i oseke mogu promijeniti način na koji životinje i biljke spavaju, kreću se i rastu – čak i kada su drugi okidači (kao što su ciklusi noći i dana) isključeni.

Iako bi gravitacijske plime Sunca i Mjeseca mogle biti relativno slabe – samo milijunti dio sile Zemljine gravitacije kada se kombiniraju – istraživanje pokazuje da su te plime i oseke još uvijek važan element pri prosuđivanju ponašanja organizama.

"Sva materija na Zemlji, živa i inertna, doživljava učinke gravitacijskih sila Sunca i Mjeseca izražene u obliku plime i oseke", rekao je biofizičar Cristiano de Mello Gallep sa Sveučilišta Campinas (UNICAMP) u Brazilu za Agência FAPESP.

"Periodične oscilacije pokazuju dva dnevna ciklusa i moduliraju se mjesečno i godišnje kretanjem ova dva nebeska tijela. Svi organizmi na planeti su evoluirali u ovom kontekstu."

Tim je posebno pogledao tri prethodne studije u kojima su bile dostupne informacije o gravitacijskim plimama. U studiji izopoda iz 1965. (mali rakovi bez oklopa), zapaženo je da su se obrasci plivanja tih stvorenja zadržavali na toku oceanske gravitacijske plime (ciklusi od oko 12,4 sata) čak i kada su premješteni u vodu u laboratorij s umjetnom plimom.

Drugi izvor bila je studija iz 1985. koja je uključivala koralje, gdje se pokazalo da rast koralja i proizvodnja ličinki odgovaraju lokalnim gravitacijskim plimama pod utjecajem Sunca i Mjeseca.

Konačno, studija iz 2014. koja se bavi klijanjem sjemena kod suncokreta – potkrijepljena novim eksperimentima koje su proveli autori meta-analize – ponovno je pronašla dokaze da je klijanje u skladu s lunarnim i solarnim gravitacijskim obrascima. Istraživači su se pozvali i na nekoliko drugih prethodnih studija.

"Podaci pokazuju da su u nedostatku drugih ritmičkih utjecaja kao što su osvjetljenje ili temperatura, lokalne gravitacijske plime dovoljne da organiziraju cikličko ponašanje tih organizama", kaže Gallep.

"Ovaj dokaz dovodi u pitanje valjanost takozvanih slobodnih eksperimenata, u kojima se kontrolira nekoliko čimbenika okoline, ali se gravitacijske oscilacije ne uzimaju u obzir. Ove oscilacije i dalje postoje i mogu modulirati ponašanje živih organizama."

U slučaju izopoda, na primjer, organizmi su promatrani slijedeći obrasce plivanja koji su odgovarali gravitacijskim plimama okoline iz koje su izvađeni, čak i nekoliko dana nakon što su premješteni u laboratorij.

O utjecaju plime i oseke na životinje i biljke piše se dugi niz godina u znanstvenim istraživanjima, ali cilj nove meta-studije bio je skrenuti pozornost na njezinu rasprostranjenost i potrebu da se ona šire razmatra u istraživačkim projektima.

Znamo da se Veliki hadronski sudarač mora lagano, ali opetovano prilagođavati kako bi se ove gravitacijske plime i oseke uzele u obzir, te da te suptilne sile također mogu utjecati na cikluse ljudskog sna – pogotovo kada nismo svjesni dana i noći.

"Ono što smo htjeli pokazati u članku je da su gravitacijske plime i oseke vidljiva i moćna sila koja je uvijek oblikovala ritmičke aktivnosti ovih organizama", kaže Gallep.

Istraživanje je objavljeno u časopisu  Journal of Experimental Botany.

Ovaj članak je preuzet sa www.sciencealert.com.

Pročitajte originalni članak.