Međunarodni tim od 26 znatiželjnih istraživača, u koje se ubrajaju i znanstvenici sa Sveučilišta u Beču, kao i stručnjaci iz bečkog Prirodoslovnog muzeja, došao je do fascinantne nove spoznaje – ikona prapovijesti iliti megalodon bio je vitkiji i vodio je drugačiji život od morske zvijeri današnjice, velike bijele psine. Saznanja ovog istraživanja redefinirat će okno kroz koje promatramo morski ekosustav, a objavio ih je akademski časopis Palaeontologia Electronica.

Nedovoljno kostiju nekadašnjeg utjerivača straha

Prije nešto manje od četiri milijuna godina izumrli Otodus megalodon svojim je najmanje petnaest metara dugačkim tijelom u plava prostranstva uplovio prije otprilike petnaest milijuna godina. Bila je to jedna od najvećih morskih nemani koja je strah u kosti utjerivala svojim golemim zubima. Nažalost, svijetu nije preostalo mnogo njegovih kosti, već tek strašni zubi i poneki kralješci. Upravo je zato toliko izazovno rekonstruirati njegovo tijelo koje bi objasnilo njegove biološke osobitosti, ali i ponašanje.

Ipak, spomenuti je istraživački tim u tome uspio. Ponovno su usporedili djelomično očuvan kostur megalodona s onim suvremene velike bijele psine i ustanovili da je spomenik morske prapovijesti bio duži i vitkiji od glavnog predatora suvremene ere. Baš poput velike bijele psine, i megalodon je djelomice mogao regulirati svoju tjelesnu temperaturu, ali pripadao je skupini sporijih plivača što poriče rezultate ranijih studija. Ipak, njegova uloga u prehrambenome lancu, čini se, bila je veća. Ova su otkrića, iako stvarni oblik megalodonova tijela još uvijek nije u potpunosti shvaćen, nesumnjivo od neizmjernog biološkog značaja i pružaju mnoštvo novih detalja o načinu života i biologiji izumrlih morskih pasa.

Kako je onda moguće da je ovaj bivši kralj morske džungle jednostavno nestao bez traga? Odgovor na ovo pitanje leži u klimatskim promjenama, no moguće je da krivnju snose i današnje velike bijele psine koje, po pretpostavkama znanstvenika, brže dostižu spolnu zrelost. Drugim riječima, razumijemo li tajnu megalodonove uspješne vladavine, ali i istinu zbog koje je nakon čak 12 milijuna godina svrgnut s trona, dobivamo jasniji uvid u budućnost današnjih vrhunskih grabežljivaca čije je postojanje neophodno za ekološku ravnotežu tog tajanstvenog modrog prostranstva.