Organske molekule potvrđene su u krateru Jezero na Marsu Prirodne znanosti
Za manje od godinu dana boravka na Marsu, NASA-in rover Perseverance donosi izvrsna iznenađujuća otkrića.
Usred brojnih otkrića objavljenih ovog tjedna na jesenskom sastanku Američke geofizičke unije, znanstvenici su otkrili da je krater Jezero nastao od rastaljene vulkanske magme – te da su organske molekule otkrivene u stijenama i prašini na dnu kratera.
Jezero je udarni krater na Marsu lociran na 18.3793167°N 77.5792887°E, nalazi se u četverokutu Syrtis Major Marsa. Promjer kratera je oko 49 km. Za krater se smatra da je nekoć bio potopljen vodom, a sadrži lepezastu deltu bogatu glinom. Jezero u krateru bilo je prisutno kad su se na Marsu formirale mreže dolina. Osim što ima deltu, krater pokazuje točkaste trake i obrnute kanale. Iz istraživanja delte i kanala zaključeno je da se jezero vjerojatno formiralo kada je postojalo kontinuirano površinsko otjecanje.[1]
Godine 2007., nakon otkrića drevnog jezera, krater je imenovan po općini Jezero u Bosni i Hercegovini, jednoj od nekoliko istoimenih naselja. Riječ "jezero" ima isto značenje na hrvatskom i na nekoliko drugih slavenskih jezika, uključujući češki, bošnjački, srpski i slovenski.
Ovo nipošto nije dokaz za život na Marsu. Organski spojevi su jednostavno oni koji sadrže veze ugljik-vodik, a one se mogu formirati bilo kojim brojem nebioloških procesa. Doista, organski spojevi su otkriveni na Marsu i prije, i roverom Curiosity i orbiterom Mars Express.
Ali otkriće sugerira da Marsove stijene mogu dobro sačuvati ove spojeve, što zauzvrat sugerira da bi se biološki organski materijal također mogao sačuvati. I to je prilično uzbudljivo.
"Curiosity je također otkrio organske tvari na mjestu slijetanja unutar kratera Gale", kaže znanstvenik Luther Beegle iz NASA-inog laboratorija za mlazni pogon u južnoj Kaliforniji. Detekcija je napravljena pomoću novog instrumenta na Perseverance pod nazivom Scanning Habitable Environments with Raman & Luminescence for Organics & Chemicals, ili skraćeno SHERLOC.
"Ono što SHERLOC dodaje priči je njegova sposobnost da mapira prostornu distribuciju organskih tvari unutar stijena i poveže te organske tvari s mineralima koji se tamo nalaze", objašnjava Beegle. "Ovo nam pomaže razumjeti okruženje u kojem se organski proizvodi formiraju. Potrebno je napraviti više analiza kako bi se odredila metoda nastanka identificiranih organskih tvari."
Još jedan od instrumenata Perseverancea, Planetarni instrument za rendgensku litokemiju (PIXL), također je omogućio znanstvenicima ovdje na Zemlji da saznaju porijeklo temeljne stijene u krateru Jezero. Nakon uzimanja uzorka jezgre u regiji nazvanoj "Brac", podaci PIXL-a jasno su pokazali prisutnost kristala olivina ugrađenih u kristale piroksena.
Ovdje na Zemlji takva mineralna konfiguracija je magmatskog porijekla, što sugerira da je dno kratera Jezero nastalo od vruće magme.
"Dobar student geologije će vam reći da takva tekstura ukazuje na stijenu koja je nastala kada su kristali rasli i taložili se u magmi koja se polako hladi - na primjer, debeli tok lave, jezero lave ili komora magme", kaže geokemičar Ken Farley s Kalifornijskog instituta tehnologije.
„Stjenu je tada voda nekoliko puta mijenjala, čime je postala riznica koja će budućim znanstvenicima omogućiti datiranje događaja u Jezeru, bolje razumijevanje razdoblja u kojem je voda bila češća na njegovoj površini i otkrivanje rane povijesti planeta. "Mars Sample Return" će imat izvrsnih stvari na izbor!"
Možda bismo na to trebali malo pričekati; za Mars Sample Return trenutno nije određen datum lansiranja, a radi se o barem jednogodišnjem povratnom putu do Marsa, pod pretpostavkom da sve ide glatko, i ne računajući vrijeme provedeno na Marsu uzimajući Perseveranceove epruvete za uzorke.
Međutim, čak i uz ograničenu instrumentaciju, podaci koje Perseverance šalje kući neprocjenjivi su za istraživače Marsa, kako sada tako i za planiranje budućih misija. I znanstvenici se žude dočepati prave Marsove stijene, relativno svježe ubrane, kako bi nadopunili studije marsovskih meteorita koji su možda izmijenjeni na njihovom putovanju na Zemlju.
"Kada se ti uzorci vrate na Zemlju, bit će izvor znanstvenih istraživanja i otkrića dugi niz godina", kaže Beegle.