Podmornica Tehnologija
Podmornica je brod sa sposobnošÄ‡u upravljivog zaranjanja i izranjanja, te kretanja na površini vode i pod njom. U većini sluÄajeva koriste se u ratne svrhe.
Od trenutka kada su se pojavile, podmornice su ulijevale strah u kosti pomoraca, a njihova je moć iz dana u dan nezaustavljivo rasla do današnjih strahovitih razmjera. Ništa nije užasnije od neprijatelja kojeg ne možete vidjeti, grabežljivca koji neprimjetno i zlokobno vreba svoje nesluteće žrtve i jednim silovitim, razarajućim napadom u treptaju oka uništava nekadašnju slavu i diku najmoćnijih pomorskih sila, a za sobom ostavlja puke razvaline, olupine i lešine kao svjedoÄanstvo svoje nesmiljenosti i neprikosnovene nadmoći.
Uistinu, podmornice na nuklearni pogon najmoćniji su i najrazorniji ratni strojevi ikada sagrađeni. Spajajući vrhunsku tehnologiju, nevjerojatnu vatrenu moć, sposobnost nezamjetljivog plovljenja i provođenja nepredvidivih napada, suvremene su podmornice bez premca u ratnim mornaricama.
Isprva, u doba Prvog i Drugog svjetskog rata, podmornice su bile na dizel-elektriÄni pogon, s naftom kao pogonskim gorivom, dok su se u zaronima služili s u akumulatorima uskladištenom energijom za pokretanje elektromotora. Kako su ove baterije ograniÄenog kapaciteta, tako su i rane podmornice bile relativno ograniÄenih podvodnih sposobnosti. Morale su redovito izranjati za snabdijevanje baterija energijom i to ih je Äinilo izloženima neprijateljskom djelovanju. No, sve se to izmijenilo pojavom podmornica na nuklearni pogon.
Nuklearni reaktori neusporedivo su bogatiji i snažniji izvor energije od dizelskih agregata - omogućuju podmornici da Äitav svoj životni vijek provede bez obnove pogonskog goriva, pruživši im time neograniÄen doplov, iznimnu podvodnu izdržljivost i dotad nezamislive performanse. Današnje nuklearne podmornice postižu podvodne brzine od 35 Ävorova (u sluÄaju ruske Alfa klase i preko 42 Ävora), sposobne su mjesecima ploviti zaronjene bez naknade zraka, boraviti na dubinama i do 800 metara i zapravo su jedino ograniÄene izdržljivošÄ‡u posade i koliÄinom namirnica koje mogu ponijeti.
Vrste podmornica

Po njihovoj namjeni nuklearne podmornice možemo podijeliti u dvije klase:
- Napadne (jurišne) podmornice (SSN)
- Nuklearno-balistiÄke napadne podmornice (SSBN)
SSN su podmornice prvotno namijenjene borbi protiv površinskih i podvodnih jedinica, sa sekundarnom ulogom u napadaju na kopnene ciljeve. U odnosu na SSBN manjih su protežnosti, boljih akustiÄkih svojstava, superiornijih manevarskih sposobnosti i posjeduju daleko snažnije konvencionalno naoružanje što im s pravom pridaje nadimak «lovaca-ubojica».
SSBN su s druge strane platforme za lansiranje balistiÄkih projektila s nuklearnim bojevim glavama, i ovisno o klasi pojedine podmornice mogu posjedovati preko stotinu bojevih glava, straviÄne razorne moći i sposobnosti nanošenja strateških udara iz bilo koje lokacije na Zemlji - bilo sa površine ili duboko pod vodom.
Svaka od tih bojevih glava u prosjeku je 15 puta razornija od atomske bombe baÄene na Hirošimu.
U današnjem post-hladnoratovskom dobu dolazi do blagih promjena u strateškim ulogama nuklearnih podmornica. Svjetsko ureÄ‘enje prešlo je s bipolarnih supersila na multipolarnu grupu interesa. Iako je izglednost sukoba globalnih razmjera danas daleko manja, sve je veća vjerojatnost izbijanja regionalnih ratova ograniÄenih razmjera.
Kompozicija i operativni stav velikih podmorniÄkih mornarica, poglavito one SAD-a, odražava ovo stanje i shodno tomu dolazi do prelaska s naglašenog djelovanja na otvorenom moru ka onom priobalnom. Za podmorniÄke snage to znaÄi nekoliko znaÄajnih izmjena. Tijekom Hladnog rata glavna zadaća napadajnih podmornica bila je protupodmorniÄka borba i ostvarivanje prevlasti na otvorenom moru. No s osvitom novog post-hladnoratovskog doba podmornice moraju biti sposobne izvršavati cijeli spektar strateško-taktiÄki raznovrsnih zadaća u iznimno akustiÄki nepredvidivim plitkim priobalnim vodama.
Crveni Oktobar
Najpoznatija podmornica klase Akula je stealth podmornica Red October (Crveni Oktobar), predložak Tom Clancyeve pripovjetke The Hunt for Red October (Lov na Crveni Oktbar) i filma iz 1990. godine Lov na Crveni Oktobar (film), sa Seanom Conneryem koji glumi izmišljenog kapetana Marka Ramiusa.
U pripovjetci, Crveni Oktobar je rabio dugaÄka okna na trupu s pogonskim sustavom zvanim tunelski ili gusjeniÄni pogon. Dok se u filmu gusjeniÄni pogon nazivao magnetskim hidrodinamiÄkim pogonom bez pokretnih dijelova. I u pripovjetci i u filmu pogon nazivaju skoro neÄujnim; što je Crveni Otobar uÄinilo savršenom platformom za lansiranje niskoletećih balistiÄkih projektila na Sjedinjene Države.
U filmu se Crveni Oktobar predstavlja kao poboljšana inaÄica klase Akula, produljena trupa i s tegljenim sonarom.