Rad od kuće: Blagoslov ili prokletstvo? Novosti
Jutarnji poslovni sastanak u pidžami, joga u stanu u vrijeme ruÄka i više vremena za obitelj naveÄer: stvarna iskustva većine ljudi koji u vrijeme pandemije koronavirusa rade od kuće imaju malo sliÄnosti s ovakvom utopijskom i možda pomalo klišeiziranom vizijom.
Nakon godinu i pol dana pandemije, studije i ankete pokazale su razliÄite oblike psiholoških i fiziÄkih posljedica rada na daljinu.
Jedno je posve jasno: rad od kuće u raznim je dijelovima svijeta dodatno potaknula upravo pandemija.
Broj umrlih i zaraženih od tada se možda smanjio, posebno ondje gdje je procijepljenost veća, no podaci su neumoljivi - stopa zaraze još uvijek je vrlo velika i nismo se vratili na stanje koje je vladalo prije pandemije.
Kod rada od kuće pati međusobna komunikacija
Dosad provedene studije ukazuju na brojne negativne posljedice rada od kuće.
Primjer je Microsoftova studija, Äiji su rezultati objavljeni u Äasopisu Nature Human Behavior.
Tehnološki div koji je naruÄio analizu, na rad od kuće prešao je u ožujku 2020. Studija je analizirala podatke o radu na daljinu i o meÄ‘usobnoj komunikaciji gotovo 61.000 zaposlenika od prosinca 2019. do lipnja 2020. godine.
Rezultati: Premda su ljudi za vrijeme rada od kuće postali produktivniji, istodobno su patili komunikacija i uobiÄajena suradnja meÄ‘u raznim odjelima tvrtke.
ToÄnije, zaposlenici su provodili manje vremena u izravnoj komunikaciji jedan na jedan te su umjesto toga ÄešÄ‡e koristili e-mail ili tekstualne poruke. Autori studije zakljuÄili su da takav naÄin komunikacije neminovno rezultira osjećajem izoliranosti meÄ‘u zaposlenicima, ali i smanjenom razmjenom informacija, što može negativno utjecati na proizvodnju i inovacije.
Za Hannesa Zachera, industrijskog i organizacijskog psihologa SveuÄilišta u Leipzigu, studija pokazuje samo jednu stranu problema.
"Premda Microsoftova analiza nudi priliÄno negativnu perspektivu, postoji i istraživanje koje pokazuje da zaposlenici mogu pozitivno reagirati na mogućnost rada od kuće, no samo u sluÄaju da se realizira unutar toÄno odreÄ‘enih okvira."
Idealno bi bilo od kuće raditi jedan do dva dana tjedno

Zacher kaže kako su studije pokazale da su jedan do dva dana rada od kuće tjedno idealni da bi radnici bili zadovoljni i produktivni. U tom bi se sluÄaju mogle kombinirati dvije vrste komunikacije meÄ‘u radnicima - ona digitalna, ali u ostatku tjedna i njihov izravan razgovor licem u lice.
"S psihološkog stajališta, videopoziv je još uvijek bolji od e-maila. No dugoroÄno ipak ne može zamijeniti razgovor licem u lice, osobito kada je rijeÄ o razgovoru tijekom kojega se zajedniÄkim snagama postižu kreativna rješenja ili se rješavaju meÄ‘usobne nesuglasice."
Zacher je krajem 2019. zapoÄeo istraživanje u koje je ukljuÄio gotovo 1000 radnika. Postavio im je niz pitanja o fiziÄkom i mentalnom zdravlju.
Zbog pandemije se njegov rad pretvorio u dugoroÄnu studiju pa je od ožujka 2021. sudionike poÄeo anketirati na mjeseÄnoj bazi. U tom je razdoblju psiholog prikupio zanimljiva opažanja o posljedicama pandemije koronavirusa na poslovni svijet i svijet rada.
“Prije pandemije ekstroverti su bili sretniji i osjećali su se ugodnije od introvertiranih radnika”, rekao je Zacher, dodavši da se to u meÄ‘uvremenu izmijenilo. "Zbog novonastale situacije ekstroverti su odjedanput bili pod većim stresom, a introvertirane osobe s njom su se nosile puno uspješnije."
Iznimno suzdržane osobe su mu kazale da je oblik komunikacije poput videopoziva za njih ugodniji od komunikacije uživo.
Mentalitet organizacijskih silosa
Istodobno su Zacher i kolege uoÄili da se odreÄ‘eni timovi unutar tvrtke brže dijele u podskupine nego ranije, što je opažanje koje se poklapa s jednim od rezultata Microsoftove studije.
RijeÄ je o otprije poznatom problemu organizacijskih silosa. Termin je to koji oznaÄava nedovoljnu ili nikakvu suradnju izmeÄ‘u razliÄitih organizacijskih odjela.
Prema ranijem istraživanju AmeriÄkog udruženja menadžera (AMA) gotovo 80 posto ispitanika primijetilo je pojavu organizacijskih silosa u svojim tvrtkama. Od toga je 90 posto zakljuÄilo da ta pojava, izuzetno negativna za interno funkcioniranje kompanije, pridonosi klanovskim borbama za premoć izmeÄ‘u razliÄitih odjela i njihovih menadžera te osobnim konfliktima, Äije su posljedice nedovoljna suradnja i loši rezultati na razini cijele kompanije.
“Moguća prijelomna toÄka nastaje izmeÄ‘u zaposlenika koji su fiziÄki prisutni u uredu i onih koji rade od kuće”, pojasnio je Zacher. U ovome sluÄaju uprava bi morala zajamÄiti radnicima da se ne osjećaju kao da ih se tretira nejednako.
"Menadžeri u ovakvim situacijama moraju iskomunicirati potencijalni problem i opravdati te pojasniti zbog Äega neki rade od kuće, a neki ne, tako da ne pate ni zaposlenici ni tvrtka."
U svim raspravama o radu na daljinu ne smijemo zaboraviti ni to da je mjesto rada iznimno važno jer "ured je mjesto gdje svi zaposlenici posjeduju jednake predispozicije i mogućnosti", kaže Zacher.
Nasuprot tomu, u sluÄaju rada od kuće vidljivi su razni socio-ekonomski Äimbenici: "Primjerice, parovi bez djece u velikom stanu zasigurno će puno uÄinkovitije raditi na daljinu od samohranih roditelja ili mlaÄ‘ih zaposlenika koji žive u manjim prostorima ili u zajedniÄkim stanovima koje dijele s jednim ili više sustanara".
(Hina)