Na Massachusetts Institute of Technology (MIT), Tibbits i znanstvenici iz tvrtke Stratasys i Autodesk Inc su, zahvaljujući geometrijskom kodu, pokušali smisliti način kako predmetima stvorenih 3D printanjem omogućiti kasnije mijenjanje oblika i transformiranje u druge oblike kroz određen period vremena.

Iako istraživanje i znanstveni eksperiment nije u potpunosti razvijen, proces koji su razvili je taj da pomoću koda ubačenog u 3D printer “pametni objekti” se mogu samostalno sklapati ili mijenjati oblik sa promjenom vremena ili utjecajem okruženja i prirode u kojem se nalazi. S obzirom da je Tibbits zamislio objekt koji nije bio pod utjecajem bilo kakvih senzora ili čipova te žica i motora, nailazio je na razne probleme. Kada je podijelio ovu dilemu sa poznavateljima i kreatorima 3D printera, jedna od vodećih 3D tvrtki rekli su da su razvili tiskarski materijal koji se proširuje čak do 150% kada se stavi u vodu. Zvučalo je obećavajuće, no pravo pitanje je bilo kako precizirati tu transformaciju tako da se objekt može razvijati i formirati posebne kutove umjesto da samo otiče kao napuhnuta spužva. Tibbitsovo rješenje je bilo - geometrija!

Ukratko, kod koji su Tibbits i njegov tim stručnjaka osmislili postavlja smjer, broj puta i kutove u kojima se materijal može savijati. Kada se objekt suoči s promjenom u okruženju, ono može biti stimulirano da mijenja svoj oblik. Cijevi, na primjer, mogu se programirati tako da se same prošire ili smanje kad bi se premjestile u vodu.

Tibbits je pokazao svoj koncept 4D ispis na TED konferenciji prošle godine, a njegovo izlaganje možete pogledati u videu ispod.

Video - https://www.youtube.com/watch?v=0gMCZFHv9v8

Realno, ovo je veoma cool koncept. No, kada možemo očekivati vidjeti ove vrste transformacije u stvarnom svijetu? Tibbits ističe da se u nekim slučajevima, posebice nanotehnologiji, već odvija. Znanstvenici su u mogućnosti programirati fizičke i biološke materijale da mijenjaju svoj oblik i svojstvo.

No, korištenje ove tehnologije u svakodnevnom životu običnog čovjeka je mnogo veći izazov, posebice u tradicionalnim industrijama kao što su građevinarstvo. Iako postoje mnogi zainteresirani da vide kako 4D programiranje i printanje može izmijeniti infrastrukturu te smatraju da postoji potencijal, testna izrada je moguća zasad samo u područjima nastradalim od prirodnih nepogoda i uvjetima gdje konvencionalna izgradnja nije moguća ili je preskupa. Mnogi vide budućnost u onome što Tibbits naziva “adaptivnom infrastrukturom” u prostoru te ima mnogo zainteresiranih iz raznih branši koji surađuju sa Tibbitsom i njegovim timom na uključivanju 4D koncepta u svoje poslovanje.

Dok nas, obične ljude, još mori razmišljanje i dilema da li kupiti zamjenske ili originalne tonere, svakako se nadamo i s nestrpljenjem očekujemo dolazak nove vrste tehnologije koji bi mogao promijeniti način rada mnogih tvrtki i napredak transplantacija na polju medicine.