Nazvan po dobitniku Nobelove nagrade nuklearnom fizičaru Enricu Fermiju, koji je ponekad bio poznat i kao "arhitekt atomske bombe", paradoks se temelji na razgovoru za vrijeme ručka između slavnog znanstvenika i nekoliko kolega iz Nacionalnog laboratorija u Los Alamosu 1950. godine, nakon stripa u The New Yorkeru koji je komentirao niz izvješća o NLO-ima.

Kaže se da je Fermi izveo nekoliko kalkulacija u pozadini kako bi procijenio rasprostranjenost tehnologije slične ljudima u Svemiru. Na temelju njegovih grubih brojki, tvrdio je da su Zemlju do sada trebali posjetiti vanzemaljci.

"Gdje su?" pitao se.

Slična Fermijevoj procjeni je i detaljnija jednadžba koju je 1961. postavio američki astronom Frank Drake, a koju je napisao da potakne polemiku na inauguracijskom sastanku o potrazi za izvanzemaljskom inteligencijom (SETI).

Jednadžba sugerira da se broj civilizacija koje su dovoljno bliske da bismo čuli za njih može temeljiti na kombinaciji statistike.

To uključuje broj planeta koji podržavaju život i šanse da bi život mogao razviti i sposobnost i želju za prijenosom informacija koje mogu pokriti velike udaljenosti u razumnom vremenu.

U pola stoljeća otkako je Fermijev paradoks prvi put predložen, naučili smo mnogo o raznolikosti egzoplaneta i njihovih zvijezda. Ipak, još smo daleko od mogućnosti da donesemo iole točne prosudbe o razvoju života na svjetovima koji nisu na Zemlji.

Danas postoje brojna potencijalna 'rješenja' Fermijevog paradoksa, uključujući objašnjenja poput:

• Precjenjujemo rasprostranjenost inteligentnog života u Svemiru
• Precjenjujemo želju bilo kojeg oblika života da voljno prenosi informacije
• Informacije su tu, samo ih ne vidimo niti razumijemo
• Informacija je došla do nas, ali ljudi nisu slušali dovoljno dugo da bi je otkrili
• Ljudi su prvi koji dolaze u međuzvjezdanu fazu i još je prerano za otkrivanje drugih civilizacija.

Ovaj članak je preuzet sa www.sciencealert.com.

Pročitajte originalni članak.