Što vas zanima, pitam ja. Odgovor stiže u sljedećim minutama:

Saša, što mislite o vjernicima, vjeri kao takvoj, da li ju svrstavate u bullshit?

Odgovaram i ja:

O svom ateizmu sam pisao i govorio vjerujem sasvim dovoljno. Vjera je malo kompleksniji fenomen i sličnija je svjetonazoru - sistemu vjerovanja za koji nemamo dovoljno dokaza, ali prihvaćamo da nemamo, dopuštamo da drugi imaju drugačije poglede, a pomaže nam da brže ili lakše procjenjujemo moralna pitanja, što je dobro, a što loše, što ispravno, a što ne. Dok se tiče nas samih i naše zajednice, dok to ne namećemo drugima, to će biti jedno od temeljnih ljudskih prava.

U trenutku kad iznosimo neke tvrdnje kao činjenice, a na temelju vjere ili svjetonazora, moramo ipak biti spremni da će ih netko dočekati kao znanstvene tvrdnje i odgovoriti na njih, ako je znanost pronašla odgovor. Može li postojati biće koje je pokrenulo Veliki prasak? Može. Je li to moglo biti neko biće poput Boga? Je. A je li to moglo biti neko biće poput nekog znanstvenika na CERN-u koje je pokrenulo neki akcelerator, poput LHC-a koji je onda, ne znam, prebacio stanje svemira prije našeg svemira iz drugog pobuđenog u prvo pobuđeno, što je rezultiralo rađanjem našeg svemira (koji je u prvom pobuđenom stanju, pa ga netko možda jednom prebaci i u osnovno)? I to isto je sasvim moguće. Ako to razumijemo, onda se možemo razumjeti i dalje.

Naš odnos prema metafizici, ili teologiji, pa čak i nekim barem donekle provjerljivijim stvarima poput ekonomije ili politike ipak ostaje u domeni naše slobode.

Razlika između vjere ili kulta i npr. astrologije u prvom redu je u sveobuhvatnosti. Vjera je, koliko god da je važna ljudima koji vjeruju, ipak samo jedna njihova karakteristika. Tako imamo i izuzetno pokvarene i zle vjernike, baš kao i izuzetno dobre i drage. Kultovi su, kao neki ekstrem, pak, bitno sveobuhvatniji i oni prodiru u mnoge, možda i sve pore našeg života. Drugi ekstrem vjerovanja je vjerovanje u jednu konkretnu okultnu disciplinu poput astrologije, ili u npr. vile ili vještice.

Astrologija se može opisati u vrlo malo riječi: položaji planeta prilikom našeg rođenja imaju značajan utjecaj na naše živote i naš karakter. I to je manje-više to. I to je znanstvena tvrdnja jer je lako možeš provjeriti - pogledaš podatke o djeci rođenoj na točno isti dan na raznim mjestima u svijetu, i to napraviš za veći broj djece. I napraviš neke jednostavne pokuse s njima - ispune anketu nekoliko puta kroz više godina, i ispišu par testova ličnosti. Kod jaraca moraš vidjeti da nas ima više tvrdoglavih i/ili skeptičnih nego kod vodenjaka. Ili vaga. Ili to, ili imaš jasnu naznaku da nešto ozbiljno ne štima s tom tvrdnjom. Napravljeni su pokusi i pokazalo se da je temeljna tvrdnja astrologije - bez temelja.

S druge strane, kod religija imaš puno veću važnost koju joj ljudi pridaju u usporedbi s horoskopima (osim ako su ateisti koji vjeruju u horoskope, njima je horoskop važniji od Boga, koji je za njih isti kao da i ne postoji), i imaš dugogodišnju tradiciju pa su uzusi vjerovanja isprepleteni kulturom, tradicijom, pa i dio osobnog identiteta.

Posebno je opasno kad se te kulturološke stvari povežu i s načinima života koji su teško spojivi s modernima, pa se u današnjim velikim gradovima pokušava simulirati staro selo od stotinjak ljudi. U takvim situacijama može doći do vrlo negativnih situacija jer je svaka transgresija, koja bi u malom selu bila pogubna za status i čast, možda i egzistenciju obitelji, u gradu skoro pa normalno ponašanje i realno gotovo da nema nikakav poseban značaj. Mladima je najčešće jasno da je tako, ali starijima ponekad nije. Tako zna doći do tragedije. Uz to, u nekim situacijama radikalizacije situacije, nekad će vjera biti nešto što će ljude povezati i potaknuti na žrtvovanje - i sebe i drugih ljudi. Jer postoji nešto više i važnije od nas i svega što imamo sad. Takve stvari su posebno teške, ali i tu je znanost do neke mjere od pomoći. Prvo jer pokazuje da se barem neke od zapisa koje se smatra svetima ne može tumačiti doslovno i izvan konteksta vremena. A pomaže i u tome da nam daje jasnu sliku svijeta kakvog vidi znanost. Mi si možemo odabrati da u tu sliku baš jako ne vjerujemo, ali si ni mi, niti naša društva ne možemo dopustiti da odignoriramo mogućnost da je znanstvena slika ništa drugo do - sama stvarnost.