Saša, s obzirom na cjelokupni tvoj rad na popularizaciji znanosti i suzbijanju deluzija te vrijeme koje u to trošiš, itd., iskreno me i ljudski zanima sljedeće: pitaš li se ikad je li možda sve to vrijeme koje trošiš na sve navedeno moglo biti utrošeno na nešto drugo od čega bi imao puno više osobnog zadovoljstva i ispunjenosti!? Ne uhvati li te nekad pomisao da sve što si uložio u to naprosto nije proporcionalno dobiti, da je tu pomisao kako se zezaš s opovrgavanjem sumanutosti koje su davno prokazane kao pogrešne, umjesto da radiš nova istraživanja koja guraju naprijed preko novih granica spoznaje svijeta i da si potpuno okrenut njima. Nadam se da me se neće nešto krivo shvatiti

Nije me uhvatio baš na dobroj nozi jer sam se uvalio u sto stvari, ali to je jedno od onih pitanja koja se često postavljaju, a nježan, fini, edukativan odgovor je jako dugačak. Nisam imao toliko vremena pa sam mu napisao grubi. Možda nekad treba i tako.

Ne birni, mislim da te neću shvatiti pogrešno, iako ti se možda neće svidjeti to kako ja shvaćam tvoj komentar

Isaac Asimov je davno napisao da je najtužniji aspekt modernog života to da znanost brže prikuplja znanje nego što društvo stječe mudrost. Situacija se od tada dosta promijenila. Nagore. Na neki čudan i tebi vjerojatno nedrag način ovaj tvoj komentar to upravo i dokazuje.

Trebam li zaista nabrajati sve stvari za koje ti smatraša da su davno prokazane kao pogrešne, a najšira javnost ih percipira kao poprilično točne? Trebam li te podsjećati da su ljudi kod nas rušili toranj bazne stanice u strahu od 5G? Da su na proosvjedu "slobode" fizički napali novinare koji su istinito izvještavali o pandemiji? Da nam u susjedstvu umiru djeca od preventibilnih bolesti jer su roditelji izluđeni i prestravljeni budalaštinama antivaksera (neki dan je od hripavca umrla beba, ovaj put u Austriji)? Da liječnicima koji se brinu da se to ne događa kod nas šalju uvrede i prijetnje smrću, a i maltretiraju ih na ulici (ako sam dobro razumio Bernarda Kaića) i zastrašuju ih i prijete kaznenim prijavama samo zato jer su rekli istinu (npr. Vladimiru Krajinoviću)?

Dakle u toj atmosferi ti mene pitaš zašto ja to sve jednostavno ne pustim da ide svojim tokom, jebeš stvari, jebeš ljude - najvažniji je moj mir? U kvizovima te pitaju je li to vaš konačan odgovor. Ja ću te ovdje pitati - je li to tvoje konačno pitanje? Jer ako je, bolje da ga nisi ni postavljao.

Što se tiče guranja naprijed preko novih granica, kako znaš da to ne radim? Koliko vidim, ne sjediš mi na ramenu pa da mi gledaš u ekran raćunala.

Ako te brinu moji znanstveni rezultati, mogu ti reći ovo. Kad sam se zaposlio, da bih došao u najviše zvanje trebao sam objaviti 30 znanstvenih radova. Danas je, ako se ne varam, taj broj 34. (Izmislili su u međuvremenu još jedno zvanje, ali bolje da ne počeinjem o tome.) Ja tih radova imam preko 60. Da gotovo dvostruko. A ne samo da nisam u navišem zvanju, već nisam ni u onom ispod njega. Kako se to dogodilo, pisao sam u tekstu Odgoj znanstvenika u Hrvatskoj. Vidim da bih ga možda trebao ponovno objaviti. Tako da što se toga tiče, ne brini.

Inače, počeo sam s popularizacijom na portalu Jutarnjeg kad sam se vratio s postdoka iz SAD-a i ostao bez nastave na FER-u. Tamo sam je držao četiri godine prije toga, ali kad sam otišao, morali su uzeti nekoga drugoga. Umjesto priprema za nastavu, preko vikenda sam počeo pisati blog Blessimetar. To je bio moj nastavak nastave, samo sam ga pisao za sve.

Nakon svega, imao sam opciju objavljivati par radova svakih pet godina i čekati mirovinu, ili pokušati nešto napraviti. Znaš me valjda dovoljno da znaš da mi ovo prvo nije bila neka opcija. I tako sam preuzeo vođenje Hrvatskog fizikalnog društva 2019. godine i predložio ESF projekt za tri milijuna kuna kojim bismo unaprijedili nastavu fizike u cijeloj RH i od nastavnika napravili popularizatore i promotore znanosti, povezali njih sa znanstvenicima, a njih sve sa studentima istraživačkih i nastavnih smjerova u cijeloj RH. Nažalost, ekipa iz Društva koja je 2010. organizirala Međunarodnu olimpijadu fizike povjerovala je tadašnjem ministru (istom koji je i danas) da će oni platiti troškove olimpijade. Nisu. I HFD, koji je te 2010. potpisao ugovor i račun, dobio je i tužbu koja se realizirala krajem te 2019. I tako su nam upropastili i Društvo i taj moj (zapravo naš, jer nisam to radio sam nego s hrpom ljudi iz cijele RH) pokušaj.

U to vrijeme sudjelovao sam i na velikom projektu mjerenja učinkovitosti popularizacije znanosti na klincima, kojom sam se silom prilika počeo baviti nakon događaja opisanih u Odgovoju znanstvenika u Hrvatskoj. Tu smo dobili stvarno velika sredstva i htio sam da nakon naših preliminarnih istraživanja predložimo veliki istraživački projekt skupa s društvenjacima. Prezentirao sam to i vodstvu instituta, i HRZZ-u, i svima se svidjela ideja.

Ali, jebiga, uletjela nam je pandemija i sjebala sve. Trebali smo organizirati brojne radionice s djecom koje bi pažljivo pratili i mjerili učinke kroz godine, nismo to mogli izvesti.

2023. godine predložio sam svom insititutu projekt od milijun i pol kuna (kroz program oporavak i otpornost) i povezao nas sa svim sveučilištima i Hrvatskim novinarskim društvom. Time bismo mi postali centar za provjeru znanstvenih informacija. EU daje pare, najveći dio ostaje na insttutu. No institut je odbio na nevjerojatno šokantan način, koji je apsolutno zgrozio mnoge naše partnere na sveučilištima i u novinarskom društvu. Pisao sam nešto i o tome, očito ne dovoljno.

Za kraj moram još jednom ponoviti da zaista ne znam na temelju čega ti zaključuješ što ja radim ili ne radim (jer upravo šaljem svoj rad u znanstveni časopis i pripremam prijedlog predizbornih pitanja o znanstvenoj politici za političke stranke u ime Zbora znanstvenih novinara), ali ideja da ćeš doći na moj zid i znanstveniku, bilo kojem znanstveniku koji pokušava dati dio svog vremena, poput svojevremeno Sagana i Asimova, da pomogne društvu da stekne mrvicu više mudrosti, da ćeš ti tom znanstveniku poručiti da bi bilo bolje da se vrati u svoju bjelokosnu kulu, i da tamo šuti i računa (da, "Shut up and calculate") - to je, znam da ti se ne sviđa to čuti, ali upravo dio problema.

I molim te nemoj napraviti grešku i pomisliti da je moj šiljati odgovor potaknut mojim krhkim egom. Nervira me da to što radiš meni vjerojatno radiš i drugima jer time smanjuješ šansu da će oni odraditi dio posla, a ja bih onda ležerno mogao podijeliti njihov post ili video ili što li i nastaviti se zabavljati s onim što već radim. I zato nikako ne volim ovakva pitanja i ovakve komentare - jer u konačnici meni stvaraju više posla. Jer odvraćaju znanstvenike od društvenog angažmana.

I reći ću ti još nešto što ti se neće svidjeti. (Iako je sad već i meni neugodno biti ovako neugodan. Ali možda treba i to. Evo ga, novi ja )

Dakle, čak su i naši zakonodavci, takvi nikakvi kakvi jesu, u zakon o znanosti uvrstili odredbu po kojoj se od znanstvenika očekuje, zahtjeva da "postupaju odgovorno i angažirano prema društvenoj zajednici u kojoj djeluju".

Da, čak je i njima takvima nekako bilo jasno ono što je Asimov davno napisao. Njima je, a tebi bojim se da nije. Znaš ono kad je političar pametniji i odgovorniji, mudriji od tebe. Malo čovjeku bude neugodno, jelda? (OK, sad sam stvarno nepotrebno neugodan. Oprosti. Ali znaš da je istina. Jelda da znaš?)

Elem, nadam se da ti to sve odgovara na tvoje pitanje

I da neće biti krivo shvaćeno

A sad idi i ne griješi više