Životopis

Partizansku gimnaziju Maršal Tito je završio 1948. godine, a matematiku je diplomirao 4. listopada 1952. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu s odličnim uspjehom s temom Linearni operatori u Hilbertovom prostoru. Naredne godine se zapošljava kao asistent na istom fakultetu na Zavodu za primijenjenu matematiku za kolegij Teorijska mehanika kod prof. Zlatka Jankovića. U razdoblju 1954.-1956. boravi na specijalizaciji na Institutu za teorijsku fiziku u Kopenhagenu kod Nielsa Bohra. Nakon odsluženja vojnog roka, 1957. godine, vraća se na mjesto asistenta te 3. ožujka 1958. godine doktorira s temom Jedna metoda rješavanja funkcionalnih jednadžbi. Za docenta je izabran 1959. godine, izvanrednog profesora 1962. godine, a 1966. godine za redovnog profesora. Umirovljen je 30. rujna 1999. godine, a u zvanje profesora emeritusa je izabran 11. srpnja 2000. godine.

Specijalizacije i usavršavanja

Tijekom znanstvene karijere boravio je na nizu specijalizacija i usavršavanja:

• 1960./61. na Sveučilištu u Marylandu i Sveučilištu u Chicagu, SAD
• 1966./67. na Sveučilištu Georgetown, SAD
• 1970./71. na Sveučilištu u Waterloou, Kanada
• 1982. na Sveučilištu u Milanu, Italija, Institut za matematiku Federigo Enriques
• 1986. na Sveučilištu u Waterloou, Kanada

Članstva

Za člana-suradnika II. odjela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU) izabran je 1961. godine. Bio je član Društva matematičara, fizičara i astronoma do njihovog rasformiranja, potom član Hrvatskog matematičkog društva te član American Mathematical Society.

Nagrade

Za svoj znanstveni rad primio je:

• 1963. godine Republičku nagradu za znanost Ruđer Bošković za svoj rad na području funkcionalne analize;
• 1968. godine Nagradu grada Zagreba za znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost;
• nagradu Davor Trstenjak;
• 2005. primio Državnu nagradu za znanost za životno djelo iz područja prirodnih znanosti.

Dužnosti

Tijekom rada, obavljao je niz važnih dužnosti kao što su:

• voditelj Grupe za matematičke metode Odjela teorijske fizike Instituta Ruđer Bošković;
• voditelj poslijediplomskog studija matematike 1965.-1970., 1972.-1980. te 1984.-1988.;
• pročelnik Odjela za analizu Instituta za matematiku Sveučilišta u Zagrebu do ukinuća 1975. godine;
• direktor Matematičkog odjela PMF-a 1978.-1982.;
• dekan Matematičkog odjela PMF-a 1982.-1986.;
• dekan PMF-a 1986.-1988.

Ostalo

Osim navedenog, istaknuo se i u sljedećem:

• referent referativnih časopisa Zentralblatt für Mathematik od 1958. godine i Mathematical Reviews od 1960.;
• urednik časopisa Glasnik matematički, Aequationes Mathematicae i Publications de l'Institut Mathematique Beograd;
• inicijator suradnje matematičara iz zagreba i Graza pod imenom Mathematikertreffen Zagreb–Graz s početkom 1978. godine;
• s Davorom Butkovićem i Hrvojem Kraljevićem organizirao tri dvotjedne poslijediplomske škole i konferencije iz funkcionalne analize u Dubrovniku 1981., 1985. i 1989.

U svom znanstvenom radu bavio se funkcionalnom analizom, posebno teorijom operatora, teorijom funkcionalnih jednadžbi i teorijom mjere. Objavio je 70 znanstvenih i 10 stručnih radova, te 16 knjiga, od čega 4 srednjoškolska udžbenika.

Sveučilišni udžbenici

Mnogim studentima matematike će ostati u pamćenju po sljedećim udžbenicima:

• S. Kurepa: Matematička analiza I, Diferenciranje i integriranje, Tehnička knjiga, Zagreb
• S. Kurepa: Matematička analiza II, Funkcija jedne varijable, Tehnička knjiga, Zagreb
• S. Kurepa: Matematička analiza III, Funkcija više vatijabli, Tehnička knjiga, Zagreb
• S. Kurepa, H. Kraljević: Matematička analiza IV/1, Funkcija kompleksne varijable, Tehnička knjiga, Zagreb
• S. Kurepa: Uvod u linearnu algebru, Školska knjiga, Zagreb
• S. Kurepa: Konačno-dimenzionalni prostori i primjene, Tehnička knjiga, Zagreb
• S. Kurepa: Funkcionalna analiza, Elementi teorije operatora, Školska knjiga, Zagreb

Istaknuti znanstvenik, matematičar, profesor emeritus Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu prof. dr. Svetozar Kurepa umro je u Zagrebu 2. veljače 2010. u 81. godini.