Zajedničkim naporima u rješavanju izazova klimatskih promjena Ekologija
U Hrvatskom državnom arhivu, od 02. do 03. listopada održana je međunarodna konferencija o klimatskim promjenama pod nazivom: Zajedničkim naporima u rješavanju izazova klimatskih promjena. Na konferenciji je sudjelovalo preko 200 eksperata iz čak 14 zemalja. Konferenciju je moderirao i budnim okom pretio jedan od vodećih hrvatskih meteorologa g. Zoran Vakula. U nastavku donosimo njegov završni govor kojim je konferencija i zaključena.
I premda smo jučer mogli čuti prigovore kako se „samo priča“, „nema djelovanja“ - uostalom i moje su a priori predodžbe bile prilično pesimistične, iznenadila me spoznaja kako se i koliko ipak radi. I koliko je učinjeno.
Ne znam kako vi, ali ja od male Hrvatske, pa ni od velike Francuske ne očekujem rješenje globalnog problema. Ali i ove, nazovimo „sitnice“ djeluju mi obećavajuće. Solarnih panela koje vidim po Hrvatskoj sve je više. Vjetroelektrana također. I energetski učinkovitijih zgrada. Istina, kratkoročno je ulaganje veće, pa i uz državne donacije, ali je dugoročno isplativije.
A i s mjeračima topline manje će ljudi zimi hodati po stanu u kratkim rukavima. I još puštati toplinu izvan stanova…. Više će paziti na potrošnju.
Iznenadile su me i brojke iskorištavanja državnih poticaja za uštedu energije, primjerice kupovinu energetski učinkovitije bijele tehnike… Samo jučer, u jednom danu, prodano je, naravno, uz državne poticaje, čak 10.000 uređaja bijele tehnike u jednoj Hrvatskoj, u kojoj bruto domaći proizvod nije veliki.
Vjerojatno sve veseli činjenica o u Hrvatskoj tradicionalnom velikom postotku proizvodnje energije putem obnovljivih izvora!
Stvari se još mogu promijeniti. Promijenimo ih!

Klimatske promjene su problem koji ne možemo zanemarivati. Ne možemo ga ostaviti za buduće generacije. Živimo u kritičnom trenutku povijesti, „A koji nije?!“, prigovorit će neki, pa i dobronamjernici. Sasvim je normalna briga za dom, ne samo naše obitelji, nego bi trebala biti i naš zajednički dom – za Zemlju. Vremena za promjene imamo, ili barem tako želimo misliti. Cilj je očuvanje onoga što mnogi vole zvati održivi i integralni razvoj.
Mogli smo čuti i kako u svijetu 8 milijuna ljudi radi u sektoru obnovljivih izvora energije... I u Hrvatskoj ih ima. « Ne trebamo imati grižnju savjesti », reče malo prije dr. Jelavić. A treba mu vjerovati jer je duboko u ovom problematici.
Naravno, uvijek se može više. I treba težiti većem. Smanjiti ispuštanje CO2 i više koristiti obnovljive izvore. I pritom naći kompromisno rješenje sa zaštitnicima prirode i životinja.
Kao i sve uokolo nas, klimatske promjene možemo gledati samo negativno, katastrofično, ali i pozitivnije. Primjerice, dokazano je kako klimatske promjene
- potiču društvo na iznalaženje novih rješenja,
- potiču povezivanje politika i suradnju različitih sektora
- potiču razvoj eko-inovacija i novih zelenih radnih mjesta
- mjere energetske učinkovitosti doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova i potiču razvoj gospodarstva i novih zelenih poslova
Ideja ima, osobito među mladima. Uostalom, jučer su neki učenici i studenti dobili nagrade u Kući Europe zbog svojih kreativnih projekata kojima su promovirali održivi razvoj i brigu o okolišu u Republici Hrvatskoj.
U kojoj, iako je mnogi napuštaju posljednjih godina, napose mjeseci, još ima pametnih, sposobnih i kreativnih ljudi koji svojim idejama i aktivnostima žele mijenjati Hrvatsku, a i svijet na bolje. To je ona drugačija slika društva, često neopravdano izostavljena.
Kao i sve u životu, postoje pozitivne i negativne strane. Ne smijemo gledati samo jedne... I zato mi je drago što smo jučer vidjeli i predavanje profesora Koraćina. Za neke kontraverzno. Ali to je namjerno učinio jer i to je realnost. Modeli atmosfere nam pomažu, ali moramo biti svjesni njihovih mogućnosti. I nemogućnosti ! Ograničenja…. Suprotnih mišljenja u znanosti treba. I sumnja ! Uvijek postoji i crno i bijelo. A i sivo !
I ne trebamo si međusobno zbog toga predbacivati… Kao ni tko je više ili manje kriv, u kojem postotku. Smanjimo negativno djelovanje na prirodu, da nam ona prestane vraćati meteorološkim ekstremima kojekakve vrste u težnji za postizanjem ravnoteže….
Za čovječanstvo u cjelini, ne samo za pojedince.
Pa premda se moglo čuti kako je zatopljenje globalni problem, a prilagodba lokalni proces, i ta lokalnost teško je moguća bez djelovanja na više razina i bez međusobne suradnje. Uostalom, ovih smo dana mogli čuti i kako je « suradnja » jedna od najspominjanijih riječ, uz hitnost, ambiciju, inovaciju te „ublažavanje“ i „umanjivanje“ stakleničkih plinova. A valjalo bi kada bi uz njih bile i « poštenje » i « pravednost ». I na lokalnom i na globalnom nivou.
Nadam se da će se prema mnogima pozitivne promjene iz Vatikana proširiti diljem svijeta. Pošteno i pravedno ! Za čovječanstvo u cjelini, ne samo za pojedince.